Tipologija u konstruiranju priče o Isusu
Tipologija je postupak kojim se slaže nova priča na temelju neke starije, koja se drži "svetom pričom". Izmišljotina na izmišljotinu. Posvuda po Bibliji uporno se ponavljaju prepoznatljivi obrasci. Na neki način, uspostavljeni obrazac služi kao način uvjeravanja da je priča u skladu s prijašnjim pričama, i tako priskrbljuje prividnu božansku autentičnost novim pričama.
U Izlasku, mitološki Izraelićani iskušuju svog Boga: prvo traže u pustinji kruh, nakon čega nauče da "čovjek ne živi samo od kruha (Iz. 16). Drugi put, u Horebu, kada im je rečeno da "ne kušaju Jahvu" (Iz. 17). Treći put, kada prave zlatno tele na gori Sinaju (Iz. 32), uče da se "boje Gospodina i samo njemu služe". Lik Isusove kušnje dolaze od Sotone i preslikavaju Božje kušnje Izraelaca. Na prvu kušnju kruhom (Mat. 4,4) On odvraća: "Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta." Na drugu (Mat. 4,7) lik Isus odvraća: "Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" A na treću: "Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!"
(Mat. 4,10)
Uočite i ovu analogiju. Sotona je zauzeo mjesto Izraelaca, što je kršćanima bilo silno milo. Miroljubivi lik Isus ujedno ukida potrebu za ustancima i očekivanjem novoga Mesije, porez treba redovito plaćati rimskom caru, a vojska mora biti zadovoljna plaćom (reče im Isus: "...i budite zadovoljni svojom plaćom."). Nije niti čudo da je kršćanstvo ubrzo postalo službena religija Rimskog carstva.
Dakle ne radi se ni o kakvim povijesnim izvješćima o epohalnom susretu Isusa Krista i Sotone, nego o alegorijskoj konstrukciji radi prenošenja teoloških ideja, a koja je ustvari prepričavanje starih religijskih bajki u novome ruhu. Skoro sve u priči o Isusu preuzeto je iz Starog zavjeta. Da bi to prikrili, teolozi tvrde da su to "čudesno i nevjerojatno precizno ispunjena proročanstva", pa je to zapravo "veličanstven dokaz da je Bibliju objavio osobno Bog". Istina je mnogo banalnija. Dramolet o Isusu je kopiran iz starih spisa i vješto konstruiran za javno izvođenje.
Odakle pričica o posjetu tri kralja sveca bebi u štalici? - iz "Stara Zavjeta", naravno.
Matej smišlja intrigantnu i napetu fabulu:
"gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.«
Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
U Bibliji se zapravo ne navodi da ih je bilo tri, niti da su kraljevi, niti odakle su niti tko su, niti kada su, već su kasnije iskemijali da "ako ima tri dara onda su to sigurno tri kralja bila". Bajka ko i svaka druga. Grčki pisac "po Mateju" dodaje tu bajku priči o Marku, koju prepisuje i prepravlja, a dodaje je nakon izmišljena, apsurdna Isusova rodoslovlja sve do izmišljenog Abrahama, nakon čarobnog djevo Marijina začeća.
No crkvenjački lažljivci su "pronašli" čak i njihove kosti (ima ih katedrala u Kölnu, Njemačka), iako su se neki neznani mudraci raštrkali poslije posjete bebe Isusa kojekuda "po Istoku".
Istraživanja su pokazala da mnoštvo crkvenih detalja i legendi o Isusovom čudesnom djetinjstvu potiče iz apokrifne zbirke izmišljotina koje su nastale prije 5. stoljeća, a koja je sadržavala, između ostalog, budističke i perzijske legende.
Od pozajmica iz ove zbirke nastala su dva apokrifa: “Armenska knjiga djetinjstva” i “Arapska knjiga djetinjstva”. Upravo iz armenske inačice saznajemo da su mudraci bili perzijski kraljevi i tobože saznajemo njihova imena. “I brzo je Anđeo pošao u zemlju Perzijanaca da poruči kraljevima i mudracima da treba da krenu na put i da odaju počast novorođenom Djetetu. A vodila ih je zvijezda devet mjeseci i stigli su kad je Djevica postala majka. U ono vrijeme je, naime, kraljevstvo Perzijanaca svojom moći i pobjedama bilo iznad svih kraljeva koji su vladali u zemljama Istoka. A mudraci su bili trojica braće: prvi Melkon, vladao je Perzijancima, drugi Baltazar vladao je Indijom, a treći Gašpar bio je vladar Arapa”. Dodajmo radi informacije da je od Melkona europska tradicija napravila Melkiora.
Autor armenskog apokrifa, unapređujući mudrace u kraljeve, nesumnjivo je to uradio pod utjecajem već spomenute "Knjige Pravednika" kao i Starog zavjeta, naročito “Psalma 71”:
Ova religiozna himna, koja je tobože izašla ispod pera samoga mitološkog kralja Davida, ima kao temu dobra djela koja će narodu učiniti njegov budući muški potomak koji je, prema uvjerenju kršćana, nitko drugi nego njihov Bog Isus.
Sudit će pravo ubogim pučanima,
djeci siromaha donijet će spasenje,
a tlačitelja on će smrviti.
I živjet će dugo kao sunce
i kao mjesec u sva pokoljenja.
Sići će kao rosa na travu,
kao kiša što natapa zemlju!
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik - sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora,
I od rijeke do granica svijeta.
Dušmani će njegovi preda nj kleknuti,
i protivnici lizati prašinu.
Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare,
vladari od Arabije i Šabe danak donositi.
Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.
On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema,
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:
oslobodit će ih nepravde i nasilja,
jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.
Stoga neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije,
nek mole za njega svagda
i neka ga blagoslivljaju!
Izaija (60, 5-6) proširuje temu sa zvijezdom i kraljevima sa zlatom i tamjanom kao darovima iz daleka:
Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja.
Gledat ćeš tad i sjati radošću, igrat će srce i širit' se, jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago naroda k tebi će pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi će iz Šebe doći donoseći zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajući.
Knjiga o brojevima (24, 17)
Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, al' ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže.
Ušli su, zatim, u kuću i videli dete i njegovu majku Mariju, te su pali ničice i poklonili mu se. Onda su izvadili svoje dragocenosti i prineli mu darove: zlato, tamjan i smirnu.
Matej 2:11
Narodna je tradicija prepričavala razne zgode pune neobične fantastike. Dakle, jednog dana u Perziji se pojavio Anđeo u obliku zvijezde koja je svojom svjetlošću obasjala čitavu zemlju. Ljudi su stajali na pragovima svojih kuća da se dive nebeskoj pojavi. Poštovatelji vatre i zvijezda, kraljevi, vođe i svećenici, odjeveni u najljepše haljine okupili su se na savjet. Svećenici, upitani za značenje ove pojave, odgovorili su: “Kralj kraljeva se rodio, Bog bogova, Svjetlost svjetlosti”. Spremili su na put tri kraljevska sina da odnesu darove božanskom djetetu. Marija im poklanja pelenu novorođenog djeteta. Kada su se kraljevići vratili kući, bacili su pelenu u vatru da bi dokazali da je to sveta relikvija. I, zaista, plamenovi se nisu hvatali pelene i na veliku radost čitavog naroda izvadili su je iz pepela neoštećenu.
Treba imati na umu još jednu podlogu legende o trojici kraljeva. U 1. i 2. stoljeću, razdoblju procvata kršćanske nabožne literature, neobično rastu u Rimskom carstvu utjecaji religija Istoka i Egipta, posebno kult perzijskog boga sunca Mitre, koji je masovno pridobivao vjernike u vojsci i među aristokracijom, a čak je imao privrženike i među carevima. Već za vladanja Pompeja, 67. godine po starom računanju vremena, postojale su u Rimu zajednice Mitrinih poštovalaca, a u velikoj mjeri ovaj se kult proširio za vladanja Antonija i Severa, sve dok koncem 4. stoljeća nije postao najvažnija religija poganskoga svijeta. Dioklecijan je službeno proglasio Mitru patronom obnovljenog Rimskog carstva.
Mitra je Bog perzijskog religioznog reformatora Zaratustre, a mudraci su bili svećenici ovoga kulta. U Matejevoj ideji jasno se ocrtava apologetska tendencija koja proizlazi iz potrebe obrane kršćanstva od neprijatelja i podsmjevača, te iz želje da se dokaže da su Isusa priznali kao Spasitelja čak i predstavnici tako svemoćnog kulta kao što u ono vrijeme bijaše bio mitraizam.
A odakle vol i magarac?
U apokrifnom evanđelju zvanom “Pseudo-Matej” čitamo da su se životinje (vol i magarac) poklonile Djetetu Isusu da bi se detaljno ispunilo Izaijino proročanstvo: “Vol poznaje svoga vlasnika…” (1/3) i Habakukovo: “Sred dviju životinja objavit ćeš se…” (3/2).
Kada pak otvorimo Vulgatu, tj. latinski prijevod Biblije, primijetit ćemo da odgovarajući citat kod Habakuka glasi drukčije, naime - “U sredini godine izjavit ćeš…” Prema tome, pogledamo li Septuagintu tj. grčki prijevod, pokazuje se da autor apokrifa upravo iz ovoga citirao "proročanstvo". No poznato je da je to loš prijevod. Prema tome, obje životinje zahvaljuju svoje postojanje pogrešnom prijevodu na grčki.
Lažna proročanstva
koja se odnose na Isusa Krista u Starom testamentu
Često nas teolozi zasipaju s oduševljenim izjavama da postoje stotine očitih proročanstva iz Staroga Zavjeta o Isusu Kristu. To im je krunski dokaz da je Bibliju napisao osobno Bog. Ne smeta im što takozvana proročanstva izlaze pravo iz onih istih usta koja su pozivala na klanja i porobljavanje susjednih naroda, žena i djece, pod izgovorom da im to Bog osobno govori. Isto tako odmah upada u oči da su novozavjetni pisci grozničavo pokušavali ubacivati razne "detalje Isusovog života" prema riječima drevnih židovskih proroka i njihovim "proročanstvima", ne prezajući od namjernog prepravljanja i umetanja događaja, da uvjere tadašnje Židove da je Isus židovski kralj tj. Mesija. Dakle ne radi se o nikakvim proročanstvima, niti su kao takva bila napisana, nego su novozavjetni pisci posezali za Starim (tj. originalnim židovskim) spisima i na osnovu njih sklapali priče o Isusu.
Najpoznatije "proročanstvo" je:
Matej 1,22
"Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: (23) Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!
To je nepoznati novozavjetni grčki pisac pisao o snu nepoznatog čovjeka iz davnina kome je u snu govorio nekakav anđeo, i da se to poklapa sa židovskim nazovi-proročanstvom nekog mitskog proroka, a to proročanstvo se uopće ne odnosi na priču koju nam je ispričao...
Riječ koja je prevedena kao djevica je 'aalmah'. Međutim, 'aalmah' ne znači 'djevica'. Ta riječ na hebrejskom označava mladu ženu upravo udatu, ali ne još trudnu sa svojim prvim djetetom.
Ženski rod se tvori dodatkom heh (-ah):
Yeled (dječak)/Yaldah (djevojčica)
Kelev (pas)/Kalbah (kuja)
Eved (sluga)/Avdah (služavka)
Melekh (kralj)/Malkah (kraljica)
Elem (mladić)/Aalmah (djevojka)
'Betulah' znači djevica i kao takva se upotrebljava na više mjesta u Bibliji.
'Aalmah' znači djevojka.
_________________
* Neosporno je da hebrejski tekst ima određeni član “ekvivalentan engleskom - the” umjesto “a” prije mlade djevojke, što znači da je žena u pitanju bila poznata proricatelju, Izaiji, i ne može se odnositi na nekoga tko će živjeti oko 700 god. kasnije.
** Rečenica je pisana u prezentu: "Gle, djevojka je trudna".
*** "Nadjenut će mu se ime Emanuel" - je prjevara koja sugerira da će mu Josip nadjenuti ime. Na hebrejskom se radi o ženskom rodu: i treba glasiti “ona će ga nazvati”.
**** "Emanuel, što znači: S nama Bog!" - je nepotreban dodatak. Radi se naprosto o imenu. Kao da kažemo: "Adriana - što znači Jadransko more".
(Nemojte kao referencu upotrebljavati hebrejsko-hrvatski rječnik Rudolfa Amerla u izdanju Kršćanske Sadašnjosti. Naime, on je u ime pobožne prijevare napisao: al'ma - djevica, iako piše da je elem - mladić, a betula - djevica i batul - djevac. Čak idu i rječnike falsificirati ne bi li se "proročanstva o Isusu od Djevice" pokazala ispunjenima. Kako se radi o rječniku profesora na "katoličkom sveučilištu", onda je pobožna laž očekivana.)
Pogledajmo i stari prijevod Starog zavjeta (zapravo Tanakha) na grčki (neizvornu Septuagintu*). Apologeti se vole izvlačiti na grčki prijevod riječi almah - parthenos u Izaiji 7,14, i kažu da to znači "djevica". Istina je da se ta prevedena riječ može odnositi i na djevice (kao što se riječ djevojka može odnositi i na kuharicu, ili pjevačicu ...); međutim, kao i almah ne označava nužno "djevicu". Na primjer u Postanku 34,2 čitamo da je Šekem silovao Dinu. Međutim, sljedeći stih Septuaginte piše 2x o Dini kao o parthenos, premda očito više nije bila djevica.
Apologeti ponekad spominju i Joel 1,8 kao dokaz da tamo 'betulah' označava udatu ženu. Pa tvrde da 'betulah' ne može značiti djevicu. No, budući da se djevičanstvo normalno ne gubi tijekom svadbene ceremonije, Joel sasvim opravdano govori o djevici koja je pretrpjela teški gubitak i izgubila supruga. Gubitak je tim veći jer brak još nije "konzumiran". Hrvatski prijevod je tu korektan:
Plačite k'o djevica (betulah) odjevena u kostrijet za zaručnikom svojim.
Juel 1,8
Da zaključimo, hebrejska riječ "almah" ne znači nužno djevica, jer se koristi za opis ne-djevica (vidi Izreke 30,19, ili Septuaginta - Postanak 34, 3). Homer i Sofoklo također tu riječ upotrebljavaju za ne-djevice (Ilijada, knjiga 2; Tracina od Illoe je nazvana "parthenos" nakon što je imala seksualni odnos sa Herkulom). U stara vremena, djeve su se udavale vrlo mlade i podrazumijevalo se da su "djevice". Kako god bilo, nitko prije Mateja nije u jednostavnom Izaijinom stihu o normalno zatrudnjeloj djevi vidio proročanstvo o čudesnoj oplodnji vječne Djevice s Trećom Božanskom osobom.
_________________
* Čak i kada bi baš pisalo "djevica rodila sina", to znači isto kao "djevac" napravio sina tj. bio je djevac prije, i kada je po prvi puta stupio u spolni odnos, začeo je dijete. Tvrditi da je djevac ostao nakon što je imao seksualni odnos je besmislica, kako za muškarca, tako i za ženu. Da se željelo reći kako se radilo o čudu, trebalo bi to debelo naglasiti. Pitanje je samo što. Što to znači ostala je djevica i nakon rađanja sina. Da li to znači i da je mogla imati seksualne odnose pa opet ostati djevicom? Bogu ništa nije nemoguće.... pa tako i čudesno elastični himen.
*** Septuaginta je prijevod 5 Mojsijevih knjiga na grčki jezik, oko 200. prije nove ere. Današnja "Septuaginta" nije židovski, nego kršćanski prijevod. Tu se nalazi i problematični prijevod Izaije i njegova djeva - parthenos. Današnja "Septuaginta" je ustvari kršćanski uradak, prijevod koji odražava kristološke stavove pisaca nakon drugog stoljeća naše ere. Evanđelja to lukavo izbjegavaju, pa kažu da je djeva naviještena preko proroka Izaije, a ne preko grčkog prijevoda.
Međutim, propustili smo glavni dio priče, gdje se vidi da nas Matej pokušava dvostruko PREVARITI.
Što ustvari kaže (lažni prorok) Izaija:
On prorokuje kralju Ahazu da ga neće pobijediti dva neprijatelja, nego će biti poraženi prije nego što to dijete postane punoljetno, te to potvrđuje znakom, a ne nikakvim čudom. Znak je nešto što je svima vidljivo, a ne nešto što zahtjeva javni ginekološki pregled:
" Evo, začela je djevojka i rodit će sina i nadjenut će mu ime Emanuel! Vrhnjem i medom on će se hraniti dok ne nauči odbacivat' zlo i birati dobro. Jer prije nego dječak nauči odbacivat' zlo i birati dobro, opustjet će zemlja, zbog koje strepiš, od dvaju kraljeva. "
Izaija 7,14
Naš prijevod kaže: " Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel ", ali radi se o sadašnjem vremenu i djevojci: " Evo, začela je djevojka i rodit će sina kojeg će (ona) nazvati Emanuel" (hebrejski 'harrah' je perfekt glagola "začeti"). Ime Emanuel bukvalno znači: 'Bog je s nama', i apologeti podižu veliku buku oko toga. Međutim, takvih Bogoslava, Bogasnama i Bogoljuba ima posvuda u židovskim imenima, pa se to nikada ne prevodi kao hebrejski pojam. Uočite i ovaj detalj. Matej piše da Emanuel znači "S nama Bog!", ali ispušta sadašnje vrijeme, jer ime znači "S nama je (sada) Bog". Ime će djetetu dati majka, a ne, kako su kršćani preveli, "nadjenut će mu se ime". Ova višestruka Matejeva muljaža, naravno, želi pridonijeti kršćanskom tumačenju da se radi o proročanstvu za vrijeme poslije 750 godina, a ne o nečemu što se odnosi isključivo na Izaijino vrijeme.
Pogreška u prijevodu je nastala pri prevođenju s hebrejskog na grčki - kršćanski prevedenoj Septuaginti nakon 2. st. Ako se Matej služio s tim prijevodom (a očito jest), onda Matej nije mogao biti upućeni Židov, kako nam to žele podvaliti teolozi. (Ta očigledna muljanja s židovskim tekstovima, učinili su židove vrlo nepristupačnima toj religiji, od samih početaka. Neke druge religije, koje se nisu išle bavit tako neznalačkim petljanjem u židovske spise, imale su mnogo više uspjeha.)
Zatim se dodaje da se radi o njegovom (drugom?) sinu Maher Šalal Haš Baz (Emanuelu i Isusu niti traga):
" Približih se proročici te ona zače i rodi sina. Jahve mi reče: "Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz, jer prije no što dijete počne tepati 'tata' i 'mama', nosit će se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije."
Ime njegova sina Mahera (s haremskom prilježnicom/proročicom), nema baš miroljubivo značenje. Ono doslovce znači: "BRZ U PLJAČKI - UBRZAVA PLIJEN" i simbolizira bogati ratni plijen kojem se Izaija nada (to apologeti ne spominju).
Kršćanski prevoditelji izvode trikove sa židovskim imenima. Ako korjen tog imena ukazuje na nešto što im koristi za "kristologiju", oni prevode ZNAČENJE IMENA, a inače navode izvorno ime. Npr. u Izaija 9,6 prevedeno je ovako:
Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.
Ali trebalo bi pisati osobno ime u izvorniku: Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Pele Yoetz El Gibor Avi Ad Sar Shalom. Dakle radi se o suptilnoj prjevari, jer na drugim mjestima, osobna židovska imena se navode kako treba: She'ar Yashuv (Izaija 7,3), Immanuel (Izaija 7,14), Maher Shalal Hash Baz (Izaija 8,3). Zašto to čine kršćanski prevoditelji? Možda zato da upecaju još koje "proročanstvo" o Isusu? Kao da bismo ime Božidar Teofilski, pretvorili u Dar Božji Miljenika Božjega, a npr. Milošević ostavili u originalu.
Dakle treba samo pročitati što je stvarno napisano u Izaija 7,14.
Potpuna je besmislica da je Izaija prorokovao o nečemu što će se desiti za 750 godina (Isusovo rođenje), jer se radilo o neposrednoj ratnoj opasnosti. Izajia samo želi reći da imena (njegovih?) sinova imaju simbolično značenje za ono vrijeme. On želi utješiti kralja da neće biti poražen. Koji smisao bi bio u tome da će spas doći za 700 godina? Ono što je sasvim sigurno jest to da ne sugerira da je ta mlada žena ostala djevicom i nakon poroda !.
Međutim, nastavak ove priče, stvarni opis kako se Izaijino proročanstvo NIJE ispunilo, toliko je sramotan da to nećete nikada čuti od kršćanskog propovjednika. Proročanstvo koje Matej primjenjuje na Isusa Krista ustvari je lažno proročanstvo! Izaija o tome lukavo šuti, ali jedan drugi pisac je zabilježio pravu istinu. Prema Ljetopisima II 28, dva kralja o kojima je riječ, umjesto da ne uspiju u pokušaju protiv kralja Ahaza, kako je to Izaija prorokovao, uspijevaju ! Ahaz je bio uništen (nije ga zaštitio Bog), i 120.000 iz njegova naroda je poklano, Jeruzalem opljačkan, a 200.000 žena i djece odvedeno u zarobljeništvo.
Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije činio što je pravo u Jahvinim očima...
Zato ga Jahve, njegov Bog, predade u ruke aramejskom kralju te ga on potuče, zarobi mu veliko mnoštvo ljudi i odvede ih u Damask. Još je bio predan u ruke izraelskom kralju koji ga je hametice porazio.
Ljetopisi II 28
Znači, apologeti žele progurati Matejevu digresiju u evanđeljima da se Izaija tumači kao prorok Mesije, dok je očito da je Matej imao krivo Sveto pismo prema kojem je pisao te navode, a i sama činjenica da je koristio kasniju Septuagintu dovodi u pitanje da je Matej bio židov, više izgleda da je Matejevo evanđelje nastalo daleko izvan Palestine, s površnim poznavanjem hebrejske tradicije. Ujedno je Izaija dao pogrešno proročanstvo.
Toliko dakle o lažljivom proroku i prevarantu, Izaiji, i knjizi izmišljotina koja nosi njegovo ime.
Poslije Isusa, ako je bio Mesija (Bogom dani židovski kralj), po židovskim spisima trebao je zavladati globalni mir, ali Rimljani odmah ruše Jeruzalem, i nema perioda bez ratova sve do danas.
Evo i par drugih navodnih djevičanskih rođenja: Julius Cezar, Augustus, Aristomenes, Aleksandar Veliki, Platon, Cirus, stariji Scipio, neki od Egipatskih faraona, Buddha, Hermes, Mitra*, Attis-Adonis (u Betlehemu!; J.S. Spong), Herkul, Cybele, Demeter, Indra, Zoroaster, Dionizije, Oziris, Ra, Leo i Vulkan..
___________________
* Božanstvo Mitra i svetišta Mitrinog kulta
Svetište posvećeno kultu Mitre obično građeno djelomično ili potpuno pod zemljom. Mitri su najčešće bili uređeni u prirodnim ili umjetnim spiljama. Građeni su mitreji obično podzemne prostorije skromnih dimenzija, pravokutnog tlocrta u koje se silazi stepenicama. Strop je imao oblik bačvastog svoda. Usred prostorije se nalazio bunar ili izvor, a nasuprot ulazu kip, reljef ili rjeđe slika Mitre s oreolom sunca i dr. U unutrašnjosti se, uz zid nalaze povišena mjesta za vjernike. U središnjem, nižem djelu, su se obično nalazile votivne are. Među najveće poznate Mitreje spada mitrej u Karakilinim termama u Rimu. Postojao je velik broj mitreja u Panoniji, Germaniji i drugim pograničnim provincijama gdje je mitraizam osobito bio raširen. Poznati su mitreji u kripti crkve S. Clemente u Rimu, u Londonu, Hedderheimu kod Frankfurta i dr. Najbolje sačuvani mitreji kod nas nalaze se u Cavtatu, Sisku i dr.
Mitra je staro indo-iransko božanstvo sunca i svjetlosti koje se prvi puta spominje u 14. st. pr. n. ere na jednom spomeniku iz Bogazkoya. U spisima zoroastrizma javlja se kao dobri duh, vladar svijeta koji je ljudima, preko žrtvovanja bika, dao biljke i životinje da im služe. Daje ljudima hrabrost i krepost, štiti pravednike, osigurava mir, zaštitnik je ugovora, saveza, prijateljstva. Nakon propasti Perzijske države postaje vrlo omiljeno božanstvo u Maloj Aziji. On je «nepobjedivo Sunce» (Sol Invictus) pa zbog toga njegov kult brzo prihvaćaju rimski legionari. Od 2. st. taj se kult širi po cijelom Rimskom Carstvu.
Mitrin kult ima nekih formalnih dodirnih točaka s kršćanstvom, a i etički sadržaj mitraizma mu je blizak, tako da su štovatelji Mitre prilično lako prešli na kršćanstvo (bratska ljubav, krštenje, upotreba svete vode, nedjelja kao božji dan, obred s kruhom i vinom koji simboliziraju krv bika kojeg je Mitra ubio (sveta misa), besmrtnost duše, posljednji sud, uskrsnuće, krepostan život, a kao nagrada blaženi život na drugom svijetu). Razlike su u neprisustvovanju žena kod ceremonija i kompromisu s politeizmom.
Kako je "Psalam Davidov" poslužio kao materijal za izmišljanje priče o Isusu:
PSALAM 22 (21)
Patnje i nade pravednika
Psalam. Davidov.
(2) Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
To je umetnuto da je Isus rekao na križu. Sve u vezi Davida, kao Mesije (Krista) trebalo se ispuniti u Isusu (Kristu), kao prorečenog Mesije (Krista).
Daleko si od ridanja moga. Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka. A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu. A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.
Isus je ruglo svoga naroda i njegovih otaca - židovskog svećenstva.
Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: "U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!"
Pa Rimski vojnici tobože "kažu":
Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje!
Evanđelje po Mateju 27,29
Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj.
To bi bilo da je Isus rođen kao Bog.
(12) Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.
Apostoli se razbježali.
Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene. Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče. Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile.
Isus optužen sa svih strana.
Probodoše mi ruke i noge,
Ovo je dvoznačno (ne u Septuaginti). Original bi se mogao prevesti i kao: "sapeli su mi ruke i noge kao u lava što se veže".
sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.
Tu imamo "podatak" da mu kosti nisu prelomili, kao drugim raspetima.
Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.
Još jedan "precizni detalj" koji je našao svoj izvor u Starom zavjetu, a napisan u Novom:
A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku.
(20) Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć! Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj. Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
To je moralo biti uskrsnuće. Kako bi ga inače Bog spasio?
A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. "Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
Tu je trebalo izmislit tisuće židova koji su se obratili na kršćanstvo u Jeruzalemu, neposredno nakon Isusove smrti. To je spomenuto u Djelima apostolskim, koliko god povijesno nepotkrijepljeno i apsurdno bilo.
Kršćanski teolozi se zaklinju da se ne radi o pozajmicama, nego o detaljnim zapisima očevidaca, koji su zabilježili te podatke iz Isusova života, i koji nisu imali pojma da se tako ostvaruju stoljetna proročanstva iz Staroga zavjeta. Zar misle da smo tako naivni? Sasvim je uvjerljivo i logično objašnjenje da su ti starozavjetni detalji jednostavno poslužili kao dio fiktivnog Isusovog života, da se pokaže da je on prorokovan. Golem broj tih "proročanstava", koja zamjenjuju opis stvarnih događaja iz Isusova života, zapravo ukazuje da o Isusu nisu znali ništa, kao da nije postojao kao čovjek. Niti ih je bilo strah izmišljati laži za svoju priču.
A ti, moj Betleheme Efrato ?
Micah 5,2
" A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom.... I on će nas osloboditi od Asiraca ako provale u našu zemlju, ako stupe na naše tlo. "
Je li to proročanstvo da će Isus biti rođen u Betlehemu?
Ne može biti jer nam je Matej opet pokušao podvaliti, promijenio je malo ovu rečenicu kako bi ubacio proročanstvo.
On namjerno izbacuje Efrato, i dodaje "zemljo Judina" kako bi od čovjeka/klana pod imenom Efrato nastao Judejski grad!
Mijenja i 'vladati državom' Izrael, te dodaje "koji će pasti narod moj - Izraela! ", jer Isus nikada nije vladao Izraelom.
Ovo je lažna Matejeva prepravka:
" A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj - Izraela! "
Malo kršćana zna da postoje osobe pod imenom Betlehem (1 Kronike 4,4). Govori li Mihaj 5,2 o osobi (klanu) ili mjestu?
Pogledajmo u hebrejski. Svi gradovi, sela itd. su ženskog roda na hebrejskom. Muškarci su naravno muškog roda. Ako stih koristi ženski rod, radi se o mjestu Betlehemu, ako pak koristi muški rod, to je osoba, muškarac (ili klan) koji se zove Betlehem Efrata.
Radi se o imenu muškarca (klana), jer su oblici roda u rečenici muški.
Veatah beit lekhem efratah
i ti (muški) bethlehem efratah
U nastavku 'proročanstva' se govori da će isti osloboditi Židove od Asiraca, ako provale u njihovu zemlju. Bi li Isus zaštitio Židove od Asiraca da su ih napali? To je nemoguće, jer je Asirija propala 608 pr.n.e.
Isusov neoprostivi grijeh
”Zato će se, kažem vam, svaki grijeh i hula oprostiti ljudima, ali hula protiv Duha Svetoga neće se oprostiti nikada.”
po Mateju 12,31
Je li to originalni doprinos Božanski kreativnog poznavanja ljudske prirode, po prvi puta spomenuto u svemiru?
Ili je opet papagajsko ponavljanje židovskih vjerskih tekstova?
Ova je izreka zapravo prilagođena iz Mišne, Avot D’Rabbi Natan 29.5, koji kaže da će svi grijesi biti oprošteni, osim: “Netko tko oskvrnjuje nebesko Ime nema mogućnosti pokajanja i čekanja na oproštenje. Patnja ga neće očistiti. Yom Kippur ga neće iskupiti. Svi su zadržani dok smrt ne dođe i ne očisti ga.” Što znači da će grijeh ipak biti oprošten - na kraju - ali ne žrtvom Yom Kippur, za koju se inače kaže da otkupljuje sve grijehe, baš kao i Isus.
Psalam o Davidu 110
Jedan od najcitiranijih stihova (Psalam 110) koji se uzima kao najveći dokaz Trojstva i svjedočenje slavnoga židovskoga kralja Davida o budućem Isusu Kristu - Mesiji - u Starom Zavjetu - barem tako tvrde kršćani.
Reče Gospod Gospodu mojemu: "Sjedi mi s desnu stranu moju, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!"
Ili:"Reče Gospodin Gospodinu mojemu"
Kršćani tumače da se to Bog obraća opet Bogu (samome Sebi), ali kao drugoj faci Trojstva - Bogoisusu.
Bilo bi smiješno da to nije jedan od kamena temeljaca kršćanske vjere. Postoje brda apologetskih akrobacija da se nekako podvali takvo njihovo gledanje na taj tekst, i preskoči ono, sasvim logično, da se Bog naprosto obraća kralju Davidu (ili kome god poštovanom liku), kojega su izgovaratelji tog psalma poštivali, i recitirali taj psalam u bogoslužju. Kršćansko naknadno ubacivanje svoje teologije Trojstva i Isusoboga u taj naoko bezazlen židovski tekst, apsurdno je do bola.
Što kažu upućeni u židovsku teologiju i hebrejski jezik na ovo kršćansko "tumačenje"? Je li to stvarno dokaz da je kralj David spominjao Isusa Krista - Boga?
Priča o kršćanskom prčkanju s Psalmom 110 je toliko stara da započinje sa samim kršćanskim kanonom na grčkom. U evanđeljima nalazimo prvu crkvenu (zlo)uporabu psalma 110, i započinje s pitanjem. Kod Mateja 22,41-44 Matejev Isus se obraća farizejima i pita ih,
Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?
Laički rečeno, pitanje je to o porijeklu mesije, tko mu je predak.
Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: "Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov." A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?" I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.
Taj odlomak je kršćanima jako mio i drag. Njihov Isus je pokazao glupim i oholim farizejima kolike su neznalice. No upravo je to dokaz da se ovakav dijalog nikad nije mogao odvijati s farizejima.
"Reče Gospod Gospodinu mojemu:"
Jesu li to dvije iste riječi : Gospodin? Ili je kršćanski pisac lukavo zamaskirao razliku? Na izvornom hebrejskom, te dvije riječi su totalno različite.
- "Reče Gospod = Tetragrammaton (YHWH) "neizrecivo ime Božje"
- Gospodinu mojemu:" = ladonee "to my master" ili "to my lord." - mom gospodaru.
Bog Kreator NIKAD u bibliji nije nazivan ladonee.
Kako grčki kršćanisti na drugom mjestu "prevode" tu riječ?
(54) Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noć. Kad su ujutro ustali, on reče: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!" (____ladonee____) (55) A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga pođi!"
Ili ovdje:
(4) Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, (5) i naloži im: "Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu (____ladonee____):
Nije li kršćanska prijevara očigledna? Zašto su "moj gospodar" preveli kao "moj Gospodin (Gospod)" (kao Bog, i to velikim slovom)?
Pa u primjerima koje sam naveo, nema potrebe za mijenjanjem, a u Psalmu 110 ubačena je kršćanska teologija, kojom se onda maše ko šarenom krpom u novom zavjetu.
Podvala je nastala odmah u tekstu na grčkom, jer na oba mjesta piše kurios - Gospodin.
Kako židovi čitaju taj psalam? Koje je njegovo izvorno značenje, koje ranokršćanski Grci nisu iskrivili?
Psalam je pisan za svećenike Levite da ga citiraju u Hramu, kao hvalospjev kralja Davida, kojega su štovali. Druga interpretacija govori i o prisjećanju kralja Davida na Abrahama, kada je zazvao pomoć za borbu protiv 4 kralja, pa tako i on zaziva istu pomoć.
Uz Psalam stoji podnaslov "O Davidu", i čita se ovako:
Gospodin [Bog] reče mom gospodaru [Kralju Davidu ili Abrahamu] "Sjedni mi s desna . . . ."
Grci su na silu tu ubacili svoga Isusa-Boga, koji navodno sjedi s desna Bogu, prema tom stihu.
Dva odvojena i potpuno različita Hebrejska pojma, (Y-H-V-H) i (adoni), prevedena su istom grčkom riječju (kurios), pa je razlika nestala.
Nema tu nikakvog Isusa niti treće (druge?) božanske osobe. Ujedno je u židovstvu jasno razgraničeno iz kojeg plemena dolaze svećenici (Levi), a iz kojega kraljevi (Juda). Kralja ne može biti svećenik, i obratno, svećenik ne može biti kralj. No grčki kršćani su lijepo spojili i svećenika i kralja u jedan lik - svoga Boga Isusa Nazarećanina.
Iz Novog zavjeta, vodljivo je da su pisci imali velik interes za taj psalam. Oni su tu našli priliku da ubace Isusa kao Boga koji je "veći od samoga Davida, po njegovim vlastitim proročanskim riječima". Taj psalam, u svom pogrešnom značenju, citira i sam Isus Krist osobno:
Mat 22:41-45
Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: "Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov." A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?" I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.
Marko 12:35-37
A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?"
Luka 20:41-44:
A on im reče: "Kako kažu da je Krist sin Davidov? David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"
Njegovi apostoli :
Djela 2:33-35
Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.
Heb 1:13
Za koga pak od anđela ikad reče: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?
7:20-24
I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima, a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: "Zauvijek ti si svećenik". Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.
Razne reference u novom zavjetu
1 Kor 15:25
Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.
Efež 1:20
koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima
Kol 3:1
Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!
Heb 10:12-13
A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu 13 čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim.
Uvjerili smo se, dakle, da na pogrešnom prijevodu (namjernom ili nenamjernom) imamo izgrađene temelje kršćanske teologije o Isusu kao dijelu Trojstva i Bogu, i desno od Boga.
Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit' i proslaviti!
Izajija (52,13).
Tko je „sluga Gospodnji“ o kojem se govori u Izaiji? Kroz cijeli Tanakh („Stari Zavjet u židovskom izvorniku) o Izraelu se govori kao u „sluzi Gospodnjem“.
Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potomče Abrahama, mojega ljubimca! (Izajija 41,8-9).
Sad čuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao. (Izajija 44,1-2).
Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, (Izajija 45,4).
Izađite iz Babilona, bježite iz Kaldeje! Glasno kličući, kazujte, objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: "Gospodin je otkupio slugu svoga Jakova! (Izajija 48,20).
Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!" (Izajija 49,3).
Dakle, u cijelom se Izaiji govori o Izraelu kao sluzi Gospodnjem. No i u ostatku Starog zavjeta je tako, npr.:
Ne boj se, Jakove, slugo moja - riječ je Gospodinova - ne plaši se, Izraele! Jer evo, spasit ću te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov će se opet smiriti, spokojno će živjeti i nitko ga neće plašiti - riječ je Gospodinova - jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt ću narode među koje te prognah, a tebe neću sasvim uništiti; al' ću te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena." (Jer 30,10).
"Ne boj se, Jakove, slugo moja, ne plaši se, Izraele! Jer, evo, spasit ću te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov će se opet smiriti, spokojno će živjet' i nitko ga neće plašiti. (Jer 27-28).
U baštinu Izraelu, sluzi svome: vječna je ljubav njegova! (Ps 136,22)
Osim toga, ako je po kršćanskom mišljenju Isus sam Bog, kako Bog može biti sam sebi sluga? Iako većina židovskih rabina tumači da se radi o Izraelu, kao patničkom sluzi Božjemu, postoje i neke grupacije u židovstvu, koje su tumačile da se to može odnositi i na budućeg ljudskog mesiju, koji će biti paćenik, i žrtvovati se za ljude. Od te sekte, mogla je nastati proto-kršćanska sekta u židovskoj dijaspori.
Jahve će Davidova slavnog potomka (Isusa - prema kršćanima po Djelima apostolskim), dati ljudima išibati ako počini kakvo zlo.
Pitanje: Zbog čega je Isusa Krista stigla obećana šiba od ljudske ruke ?
Koje zlo je počinio Isus - bezgriješni Božji Sin?
I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. Ali svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.'"
SAMUEL II (7, 1-17)
Tko je Božji Sin?
Psalam 2:7
Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: "Ti si sin moj, danas te rodih. Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske. Vladat ćeš njima palicom gvozdenom i razbit ih kao sud lončarski."
Hošea 11:1
Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga.
Ispunjenje "proročanstava" unazad:
Je li mnoštvo podudarnosti (koje su to često samo na prvi pogled) iz Starog Zavjeta sa Isusovim životom dokaz da se "sve ispunjava u Njemu" ili su pisci evanđelja revno uzimali tekstove o Mesiji i tako sastavili priču o očekivanom mesiji. Pa Isus je ionako izjavio da se sve ispunilo u Njemu. Zašto onda slobodno ne uzeti podatke iz židovskih spisa i tako sklopiti slagalicu njegovog života? Podataka ima toliko, da je moguće opisati Isusa i njegova djelovanja i riječi, čak i da Isus uopće nije postojao. Teološki je to sasvim opravdano. Neka židovska sekta svakako je mogla vjerovati u budućeg ljudskog mesiju, koji će pokazivati karakteristike koje se mogu pokupiti iz Starog zavjeta. Evo nekih primjera "ispunjavanja":
Izgon trgovaca iz Hrama - odakle je priča pokupljena?
Zbog njihovih djela opakih iz kuće svoje ću ih izagnati, voljeti ih više neću
Hosea (9:15):
I u dan onaj neće više biti trgovaca u Domu Jahve nad Vojskama.
Zechariah (14:21):
Rimljani good guys, Židovi bad guys:
Kada bismo pravili nekakvu modernu analogiju nastanka kršćanstva, mogli bismo uzeti primjer fiktivnog kulta koji su osnovali poljski Židovi tijekom Drugog svjetskog rata u Berlinu i ohrabrivali svoje članove da plaćaju porez Trećem rajhu i budu mu poslušni. Ujedno bi svoje sunarodnjake opisivali najpogrdnijim izrazima. Neuki čitatelj Biblije bi mogao zaključiti da su "dobri" Rimljani razapeli na križ samo 3 osobe, jer tisuće i tisuće koje su završile na križevima nisu ni spomenute. Vjerojatno bi Hitlerovi povjesničari tako nekako opisali koncentracijske logore kao nekakve radne logore u kojima je umrlo nekoliko ljudi od starosti i prehlade. Svakom tko logično razmišlja o toj političkoj situaciji je jasno da Novi zavjet ne govori istinu jer su po njemu nevine žrtve krive za sve i svašta. Isus tako, kao izdajnik svoga naroda, hvali vojnog zapovjednika okupacijskih snaga da je u njega veća vjera nego u svih njegovih pokorenih sunarodnjaka.
Previše činjenica ide u korist teze da je priča o Mesiji koji je naklonjen Rimljanima promovirana radi potreba trenutne politike i teologije.
Priča o Isusu iz evanđelja je nastala na temelju alegorije nepoznatog pisca
"Evanđelje po Marku" je prvo napisao nepoznati grčki pisac. Na osnovu njega pisana su ostala evanđelja - po Mateju, po Luki i po Ivanu. "Podatke" iz Markovog evanđelja o Isusovu životu, drugi evanđelisti su "nadopunjavali i širili". Markovo evanđelje je nastalo na osnovu djela nekoga pisca koji je napisao klasičnu dramu, služeći se elementima iz židovske Tore i Knjiga o prorocima. "Marko" je to prilagodio svojoj teologiji, pa je od pavlinske teologije, gdje je Isus magloviti lik - ni na nebu ni na zemlji, više na nebu nego na zemlji - nastao Isus-Bog koji je hodao zemljom tj. kršćanstvo kakvog danas poznajemo. Na ovim stranicama možete naći skoro svaki detalj iz Novog zavjeta u Staromu. Ideje, akteri, poruke, sve se nalazi u Starom zavjetu, a u Novom je to prožeto grčkom filozofskom misli pomiješanom s poganskim religijama tog vremena.
Pogledajte ovaj odlomak iz Knjige mudrosti. Govori se o Pravedniku koji se naziva sinom Gospodnjim, i koji će biti kušan, kao i o metodi kako će biti ispitana njegova vjerodostojnost:
Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj. On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim. On je ukor utjelovljeni našim mislima, sama njegova pojava tišti našu dušu. Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je ponašanje nastrano. Smatra nas patvorinom i uklanja se od putova naših kao od nečisti. On svršetak pravednika proglašava sretnim i hvali se da mu je Bog otac. Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak. Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih. Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu. Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje."
Knjiga Mudrosti 1, 12
Poznata tema? Dobra ideja za pisanje dramskog komada o Pravedniku koji se hvalio da mu je Bog otac? Nakon sramotne smrti mu treba doći izbavljenje. Pisac se potrudio i to unijeti u dramski zaplet. U maniri antičkih tragedija, on razapinje svoga junaka, ali ga i oživljava od mrtvih, kako bi se "dokazala njegova pravednost".
Ovaj odlomak ukazuje i da je lako mogla postojati židovska sekta, koja je očekivala mesiju na osnovu tog opisa. Dakle mogli se vjerovati u mesiju Isusa kakav nalikuje novozavjetnome u mnogim crtama, a da se isti niti nije pojavio.
Raspeće između razbojnika, otkup grijeha, zauzeće za onoga zločinca na križu koji Ga je priznao - odakle je pisac "po Marku" to prepisao?
Iz Stara zavjeta, od lažnog proroka Izaije 53,12: " Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince."
Priča o posljednjem piću na križu i načinu kako se sklapao mit
Prema Marku i Mateju, Isusu su dali nešto popiti na križu:
Marko 15,23
I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.
Matej 27,34
dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti.
Mješavina po Marku: vino i mirta, moglo je imati ublažujući efekt na boli. Međutim, Matej spominje vrlo neugodan napitak, krajnje gorak. Tu je nakana obrnuta, da se doda patnji. Odakle ta kontradikcija?
Evo odakle su pisci našli inspiraciju za kopiranje:
Izreke 31,6
Dajte žestoko piće onomu koji će propasti i vino čovjeku komu je gorčina u duši: (7) on će piti i zaboraviti svoju bijedu i neće se više sjećati svoje nevolje.
Izreke 69,21
U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
Luka i Ivan to ne spominju, ali sve 4 knjige se slažu da je Isusu vojnik pružio vinski ocat na trstiki prije smrti:
Marko 15,36 (Matej 27,48; Luka 23,36)
I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima.
Ivan 19,28-29
Izopova trstika je krajnje krhka, i nemoguć je zadatak napojiti Isusa s njom. Ali već pretpostavljate koja je uloga izopove trstike. Građa Stara zavjeta u priči o novozavjetnom liku Isusu.
Eto rečenice iz Staroga Zavjeta koja se, po kršćanima, tako čudesno ispunila:
Psalam 51,7
Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!
Wow, još jedno ispunjeno proročanstvo. Isus je stvarno Mesija kojega su Židovski proroci stoljećima naviještali !
Zvat će se Nazarećanin
"Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin. "
(Po Mateju 2,23)
Još jedno propalo proročanstvo. U ovom slučaju, proročanstvo je laž. Nigdje se u Starom Zavjetu, niti igdje drugdje u židovskoj literaturi, ne spominje Nazaret. Prvo njegovo spominanje je u židovskoj pjesmi iz 600-te nove ere. Ovdje nam Izaija pobožno laže ili je krivo shvatio riječ nazarit. Naime, radi se o nazireju Samsonu: "Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno - bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca."
"Zvat će se Nazarećanin" je nečije pogrešno čitanje riječi Nazirej - član židovske sekte nazireja = "bit će nazirej Božji". Iz te pogreške u čitanju, nastala je cijela legenda o Nazarećaninu, tj. Isusovu prebivanju u nepostojećem gradu Nazaretu, jer su pobožni posci grčevito pokušavali povezati s Isusom sve što bi na njega kao budućeg Mesiju moglo upućivati u Starom Zavjetu. U ovom slučaju su se malo zaletjeli. Naime, Isus je pio vino i "dodirivao mrtvace", što ga čini nepodobnim za nazireja Božjega, kojima su te stvari bile strogo zabranjene. Tako su ga pisci evanđelja proglasili Nazarećaninom, pa može piti i uživati.
Luka
" U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret."
Matej
- nakon što se Isus rodio u Betlehemu, pa su svi pobjegli u Egipat, Josip se odlučuje živjeti u gradu gdje će biti sigurniji, u Nazaretu.
" Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin. "
Dakle po Luki, Isus je začet u Nazaretu, zbog popisa po zimi, za vrijeme Kvirinija (6. god. n.e.) ide sa trudnom zaručnicom u Betlehem, tu se Isus rađa, nakon 8 dana obrezuje, a nakon 40 dana čišćenja prikazuje u Jeruzalemu u hramu (pred očima Heroda). Nakon toga se vaćaju u Nazaret.
A po Mateju, Isus je rođen u Betlehemu (prije 4. god. pr.n.ere jer tada umire Herod), bježe s njim u Egipat (nikako u Jeruzalem jer tu je Herod koji u Betlehemu udaljenom samo 6 milja "i po svoj okolici", daje ubiti sve dječake do 2 godine starosti). Nakon toga oni se nastanjuju u Nazaretu.
Upravo je smiješna bajka da se moćni Herod koji je 40 godina vladao svojim područjem, prestrašio stolarevog djeteta iz zabite Galileje. Već je imao odrasle sinove koji su ga kasnije naslijedili.
Obojica uporno ponavljaju tvrdnju da je Isus Nazarećanin, ali svaki na svoj način!
Apologeti kažu da nema nikakve kontradikcije - oba su u pravu! Po njima:
Isus je začet u Nazaretu, Josip i trudnica-zaručnica idu 100 km do Betlehema radi popisa i tu se Isus rodi u pećini (svakako prije 4. god. prije nove ere i obvezno poslije 6. god nove ere !), zatim bježe u Egipat s malom bebom (još barem 100 km), pa se vraćaju u Nazaret (još oko 200 km). Apokrifi su bolje pojasnili stvar. Po njima, put koji bi s magarcem trajao barem 30 dana čudesno je skraćen Božanskom intervencijom na jedan dan.
Slagalica o Isusu iz židovskih starih spisa
Postoje barem četiri načina kako se "Novi Zavjet" složio iz "Staroga":
Tip 1: Autor se izričito poziva na tekst iz hebrejskih spisa (pisano je...)
Tip 2: Autor koristi hebrejske teme za gradnju detalja iz priče o Isusu ("pozajmice")
Tip 3: Autor citira ili parafrazira hebrejske spise bez navođenja da je to učinjeno (implicitne reference)
Tip 4: Autor slaže priču slijedom koji je mnogo puta viđen u "starom zavjetu" (klišei, obrasci, tipologija pričanja priča, paralele s ostalim biblijskim junacima)
| Dio slagalice o Isusu | Odakle su to pisci pokupili iz Staroga Zavjeta |
|---|
| Anđeo navijestio Mariji i ona je začela po Duhu Svetomu | Navještenje Samsonova rođenja
"A bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece.
Toj se ženi ukaza Anđeo Jahvin i reče joj:
'Ti si neplodna i nisi rađala. Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića i da ne jedeš ništa nečisto.
Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina.
I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno - bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca.'
Tada reče Manoah Anđelu Jahvinu: 'Rado bismo te ustavili i pogostili jaretom.' Anđeo Jahvin nato će Manoahu: 'Sve da me i ustaviš, ja ne bih jeo tvoga jela; nego ako želiš žrtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi.' Kada se poče dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se Anđeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice.
'Zacijelo ćemo umrijeti', reče ženi, 'jer smo vidjeli Boga.' 'Da nas je htio usmrtiti', odgovori mu žena, 'ne bi iz naše ruke primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo što čujemo.'
Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson."
Suci 13, 2-24 | Herodov pokolj nevine dječice (povijest to ne priznaje)
"Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže - prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema."
Matej 2, 17-18 | No u starom zavjetu je potpuno drugačija situacija: Rahela oplakuje sinove koji su otišli, ali će se vratiti."Ovako govori Jahve: 'Čuj! U Rami se kukanje čuje i gorak plač: Rahela oplakuje sinove svoje, i neće da se utješi za djecom, jer njih više nema.' Ovako govori Jahve: 'Prestani kukati, otari suze u očima! Patnje će tvoje biti nagrađene: oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske. Ima nade za tvoje potomstvo - riječ je Jahvina - sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj.'"
Jeremija 30, 15
Dakle radi se o Matejevoj podvali. | Isus je Božji Sin - muški prvorođenac, a Jahve je njegov Otac
"Sin uzvišeniji od anđela
1. Sin Božji
Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji. Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim, ali za Sina: ..."
Hebrejima 1, 5-8
| "On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.' A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta. Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran. Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski."
Psalam 89, 20-28 | | Isus | Isus = je grčki oblik hebrejskog (starozavjetnog) imena Jošua (Jeschua - najveći biblijski svećenik/ratnik), koji je isto kao Jehoschua ili Joshua.'["The Greek form of a list of OT characters" (Theological Dictionary of the New Testament, 1968, V. III, 284 - see: 284-293 Drews; Robertson; etc.)] [195] | |
| Krist | Krist = je grčki prijevod hebrejske riječi za (starozavjetnog) Mesiju - Pomazanika (Kristos)
Jošua je bio pomazanik - Krist - koji je naslijedio Mojsija. On je poveo narod u obećanu zemlju. Mojsije tamo nije smio ući. Kao što je Mojsije preteča Jošue pomazanika - Krista, zato je Ivan krstitelj navijestio Isusa Krista. Jošua mesija = Isus Krist. | "Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin. "
Matej 2, 23 | "Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno - bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca."
2 Kraljevi 4, 42-44
(nazarećanin "nađen" u prijevodu) | Mesija će proslavit Galileju (uz Galilejsko more), narod će vidjeti veliku svjetlost. Skinut će teški jaram s ljudi
"A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska - narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu."
Matej 4, 12
Ustvari, ovdje Isus postupa "kako bi ispunio" staro proročanstvo. Nije li to varanje? | "U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on će proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što kliču kad se dijeli plijen. Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski."
Izaija 9, 1 | Ribari ljudi
"I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: 'Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!' Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim."
Marko 1, 16
Svećenici vole naglašavati da "Biblija ništa ne uljepšava", pa ubrajaju u prilog tome skromne, neuke ribare iz zabačene provincije, koje je Isus sakupio oko sebe. Desno vidimo da je i taj detalj "upecan" u Starom zavjetu. Priča o Isusu je nastala kao alegorija na osnovu toga spisa i kasnije "dopunjavana". | Ribari love bezakonike
"Evo, poslat ću mnoga ribara - riječ je Jahvina - koji će ih uloviti. A zatim ću dovesti mnoge lovce koji će ih goniti sa svih gora, i sa svih brežuljaka, i iz svih pećinskih rasjeklina."
Jeremija 16, 16
Idu za njim: "Jehuu, unuka Nimšijeva, pomaži za kralja nad Izraelom! A Elišeja, sina Šafatova, iz Abel-Mehole, pomaži za proroka mjesto sebe!" ---- Na povratku naiđe na Elišeja, sina Šafatova, kad je upravo orao. Dvanaest jarmova imao je pred sobom, sam je bio kod dvanaestoga ---- Onda ustade, otide za Ilijom i postade mu sluga. | 12 odabranih - Isus (Jošua na hebrejskom)
"Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima."
Matej 10, 1 | 12 odabranih - Jošua
"Reče Jahve Jošui: 'Izaberite iz naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga.'"
Jošua 4, 1-2 | Umnažanje ječmenog kruha
"Apostoli se vrate i ispripovjede što su učinili. Isus ih povede sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida. Saznalo to mnoštvo po pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: 'Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.' A on im reče: 'Podajte im vi jesti!' Oni rekoše: 'Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.' A bijaše oko pet tisuća muškaraca. Nato će on svojim učenicima: 'Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset.' I učine tako: sve ih posjedaju. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara."
Luka 7, 10
"'Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?' Reče Isus: 'Neka ljudi posjedaju!' A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: 'Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!' Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali."
Marko 8, 6
| "Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: 'Daj ljudima neka jedu!' Ali njegov momak odgovori: 'Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?' On odgovori: 'Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve: Jest će i preostat će.' I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema riječi Jahvinoj."
Kraljevi 4, 42-44 |
Utišavanje oluje
"Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: 'Gospodine, spasi, pogibosmo!' Kaže im: 'Što ste plašljivi, malovjerni?' Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha."
Matej 8, 24 | "Ali Jahve podiže na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te mišljahu da će se lađa razbiti. Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakšali, stadoše iz lađe bacati tovar što bijaše u njoj. Jona pak bijaše sišao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom. Zapovjednik lađe pristupi mu i reče: 'Što spavaš kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Možda će nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo.'
On im odgovori: 'Ja sam Hebrej, i štujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju.' Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: 'Što da učinimo s tobom da nam se more smiri?' Jer se more sve bješnje dizalo. On im odgovori: 'Uzmite me i bacite u more, pa će vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme.' I uzevši Jonu, baciše ga u more - i more presta bjesnjeti."
Jona 1, 5-6 | Isus hoda po Galilejskom jezeru
"O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: 'Utvara!'"
Matej 14, 25 | "Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti... Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj."
Izaija 43, 5-6: | Oživljavanje kćeri - Isus
"Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: 'Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!'
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. 'Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?' Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: 'Ne boj se! Samo vjeruj!'
Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: 'Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.'
Primi dijete za ruku govoreći: 'Talita, kum!' što znači: 'Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!' I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku."
Marko 5, 22-42
Potom otide u grad po imenu Nain. S njim su išli učenici njegovi i mnogobrojan narod.
Kad se približi k vratima gradskim, iznosili su mrtvaca, jedinca sina majke njegove, koja je bila udovica. Mnogo je naroda iz grada išlo za njim.
Kad je vidje Gospodin, sažali mu se za njom, i reče joj: "Ne plači!"
Tada pristupi i dotaknu se lijesa. Nosioci stadoše. I on reče: "Mladiću, velim ti, ustani!"
Tada se uspravi mrtvac i počne govoriti. I dade ga majki njegovoj.
Luka 7,12
| Oživljavanje sina - Elija
"Kada je stigla do čovjeka Božjega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu čovjek Božji reče: 'Pusti je jer joj je duša ojađena. Jahve mi krije, nije mi ništa objavio.' A ona reče: 'Zar sam ja tražila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavaravaš?' On tada reče Gehaziju: 'Opaši se, uzmi u ruku moj štap pa idi! Ako koga susretneš, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj štap položi na dječaka.' Ali dječakova majka reče: 'Života mi Jahvina i tvoga, neću te ostaviti!' On tada ustade i pođe za njom.
Zatim se pope na postelju, leže na dječaka, položi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo dječakovo. Potom ustade i prošeta se po kući tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A dječak tada kihnu sedam puta i otvori oči.
Kad je stigla preda nj, reče joj: 'Uzmi svoga sina.' Ona, ušavši, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te iziđe."
2Kraljevi 4, 27-37
* Čovjek Božji (Elija) oživljava mrtva jedina sina stare udovice na sjevernoj strani onog istog brda, na čijoj južnoj strani Sin Božji Isus oživljava mrtva jedina sina stare udovice (grad Nain). To nije poviiesni zapis nego kopiranje stare priče u novom ruhu. Iz teoloških razloga. Kao i sve ostale priče o Isusu. |
Bičevima istjerani trgovci iz hrama
"I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta."
Ivan 2, 15 | "I u dan onaj neće više biti trgovaca u Domu Jahve nad Vojskama."
Zaharija 9, 15 | Pomazan kao kralj židovski - Mesija tj. Krist
"...dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi."
Marko 14, 3
| "Jehu tada ustade i uđe u kuću. Mladi mu čovjek izli ulje na glavu i reče mu: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pomazao sam te za kralja nad Jahvinim narodom, nad Izraelom.'"
2 Kraljevi 9, 6
"Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu Šaulu; zatim ga poljubi i reče: 'Ovim te Jahve pomazao za kneza nad svojim narodom Izraelom. Ti ćeš vladati nad narodom Jahvinim i izbavit ćeš ga iz ruke njegovih neprijatelja unaokolo.'"
1 Samuel 10 | Ujahavanje Isusa na magarcu kao Kralja Izraela
"...posla Isus dvojicu učenika govoreći: 'Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni.'
Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih."
Matej 21, 7
| "Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On će istrijebit' kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit' luk ubojni. On će navijestit' mir narodima; vlast će mu se proširit' od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje."
Zaharija 9, 9 | Maslinska gora "A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: 'Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!'"
"Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika..."
"Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći..."
"Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori."
"Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio sučelice Hramu..."Evanđelja | "Tada će Jahve izaći i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni. Noge će mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot Jeruzalemu na istoku."
Zaharija 14, 4
"David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plačući, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iđaše pokrivene glave i plačući."
2Samuel 15, 30 | Vođa uhićen, sljedbenici se razbježali
"Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu."
Evanđelja | "Probudi se, maču, protiv mog pastira, protiv čovjeka, moga srodnika - riječ je Jahve nad Vojskama. Udari pastira, i ovce će se razbjeći!"
Zaharija 13, 27 | "Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: 'Zdravo, kralju židovski!' Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.
A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku.
Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje!"
Matej 27, 29 | "Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja."
Izaija 50, 5-6
"Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: 'U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!'"
Psalam 22, 8-9
"Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju."
Psalam 22, 18 | Isusu Nazarećaninu daju piti vino na silu
"I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti."
Matej 27, 34 | "Ja podigoh proroke izmeđ' vaših sinova i nazirejce među vašim mladićima. Nije li tako, sinovi Izraelovi? - riječ je Jahvina. Al' vi nagnaste nazirejce* da vino piju, a prorocima zapovjediste: 'Ne prorokujte!'"
Amos 2, 11
_____
*Nazirejci su sljedba ljudi koji su se posvetili Bogu - strogo su se odrekli alkoholnih pića. | Kad je Isus raspet nastala je tama oko podne
"Bijaše već oko šeste ure (podne) kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, jer sunce pomrča, ..."
Luka 23, 44-46 | "Toga ću dana - riječ je Jahve Gospoda - učiniti da sunce zapadne u podne, i pomračit ću zemlju u po bijela dana. Okrenut ću svetkovine vaše u kuknjavu i sve vaše pjevanje u tužaljku; obući ću u kostrijet svako bedro, oćelavit ću svaku glavu. Bit će kao kad se tuži za jedincem, i što ostane, bit će kao dan gorčine."
Amos 8, 9-10 | Umrli Isus boravi u Podzemlju 3 noći i 3 dana
Nakon toga slijedi oživljenje - uskrsnuće | "Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi. Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega. On reče: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas."
Jona 2, 1-3
"Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on će nas iscijeliti: on je udario, on će nam poviti rane; poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti pred njim."
Hošea 6, 1
| "On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime."
Poslanica Hebrejima 1, 3 | "Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama! Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja!'"
Psalam 110, 1 | Odakle otvaranje grobova i oživljeni mrtvaci izlaze iz njih i šetaju Jeruzalemom?
Je li to povijesni izvještaj zapanjenih očevidaca ili je i to prekopirano iz "Starog zavjeta"? Kao i stavljanje pečata na grob, kao u slučaju pečačenja Danijela u jazbini s lavovima... iz koje ovaj izađe živ.
"A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima."
Matej 27, 52
| "Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova , narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova , moj narode! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve govorim i činim' - riječ je Jahve Gospoda."
Ezekiel 37, 12
"Bježat ćete, kao što ste nekoć bježali od potresa u dane kralja Uzije Judina. Tada će se pojaviti Gospod, Bog moj, i svi sveti s njim, U onaj dan neće više biti svijetla"
Zaharija 14:5
| Kad je Isus raspet nastao je potres.
Stijena je pukla. Vojnici naoružani mačevima opkolili su Isusove sljedbenike i sukobili se s njima - brat na brata (židovi).
"I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše..."
Matej 27 | "U onaj dan bit će silan potres u zemlji Izraelovoj. I trest će se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske zvijeri i gmazovi što gmižu po zemlji i svi ljudi što žive na njoj. Planine će se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine porušiti! I po svim svojim gorama pozvat ću na njega mač - riječ je Jahve Gospoda - s mačem će se brat na brata dići!"
Ezekijel 38
|
Prepisivačina Isusovih riječi iz Knjige o Henoku
"Henok se svidio Gospodu i bi prenesen, uzor obraćenja za sva pokoljenja."
Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa zemlje.
Hebrejima:
Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.
Isus i apostoli citiraju iz Knjige o Henoku (Book of Enoch), posredno potvrđujući njezinu "svetost". Izgleda da ista uzvraća uslugu, jer su ključni datumi navodnog Isusova života "sveti dani" po Henokovu kalendaru. Tako ispada da je Henok, koji je prorokovao Izabranoga, poslužio kao još jedan izvor tvrdnji da je Isus pravi Mesija.
U Novom (i Starom) zavjetu se navodi da taj čovjek nije okusio smrti (Heb. 11:5). Tijekom 3. i 4. st. knjiga je pala u nemilost i odstranjena iz svetoga kanona, sa sudbinom da postane jedna od "izgubljenih biblijskih knjiga. Ponovno je nađena 1773. u Etiopiji i postoji prijevod na engleski, ali se i dalje zaobilazi. Izravno citiranje u Bibliji je ovo u Poslanici Jude apostola:
O njima prorokova sedmi od Adama, Henok: "Gle, dođe Gospodin sa Desttisućama svojim (15) suditi svima 
i pokarati sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožno sagriješiše i za sve drzovite riječi koje grešni bezbožnici izrekoše protiv njega."
(Poslanici Jude apostola 1:14-15, odvojeni dio je citat iz Henoka 1:9 {2:1}
Premda je to jedini citat gdje se izričito navodi Henokova knjiga, ima mnogo indirektnih referenci s nevjerojatnim sličnostima. Znanstvenik i prevoditelj R.H. Charles kaže, "Utjecaj 1. knjige Henoka na Novi zavjet je veći od bilo koje apokrifne ili pseudoepigafske knjige uzetih zajedno." Drugi ekspert dokazuje da "Postoji njezin utjecaj na ne manje od 128 mjesta u Novom testamentu." Sljedeća tablica uspoređuje neke od Isusovih izreka koje očito nalikuju onima ih Knjige o Henoku.
Mnogi teoretičari zavjera od Sitchina do Ickea svoje sulude teorije izvlače iz te knjige mitova. Jedan je i o golemim divovima koji su općili s pticama (?).
"I zatrudnješe, i rodiše goleme divove, čija visina bijaše 3000 lakata [Etiopljanski tekst daje 300 kubita (135 metara!)]: koji su proždrli sve stečevine ljudske. A kada ih ljudi više nisu mogli uzdržavati, divovi se okrenuše na njih i proždriješe čovječanstvo. Onda počeše bludjeti s pticama, zvjerima i reptilima, i ribama, i žderaše meso jedni drugih i pijaše krv."
Jadne žene. Mora da su se jako namučile rađajući gigantske divove od 130 metara. Paranoidne ideje o gušterskim rasama koje kontroliraju svijet, nastale su odatle.
| Isus Krist | Henok |
|---|
Blessed are the meek, for they shall inherit the
earth. (Mat 5:5) | The elect shall possess light, joy and peace,
and they shall inherit the earth. (Enoch 5:7 | | the Father judgeth no man, but hath committed all judgment unto the son (John 5:22). | the principal part of the judgment was assigned to him, the Son of man. (Enoch 69:27 {68:39) | | shall inherit everlasting life (Mat. 19:29) | those who will inherit eternal life
(Enoch 40:9 | "Wo unto you that are rich! for ye have
received your consolation. (Luke 6:24) | Woe to you who are rich, for in your riches have you trusted; but from your riches you shall be removed. (Enoch 94:8) | | Ye also shall sit upon twelve thrones, judging the twelve tribes of Israel. (Mat. 19:28) | I will place each of them on a throne of glory (Enoch 108:12) |
Woe unto that man through whom the Son of man is betrayed! It had been good for that man if he had not been born.
(Mat. 26:24) | Where will the habitation of sinners be . . .
who have rejected the Lord of spirits. It would have been better for them, had they never been born.
(Enoch 38:2) | between us and you there is a great gulf fixed.
(Luke 16:26) | by a chasm . . . [are] their souls are separated
(Enoch 22: 9,11) |
In my Father's house are many mansions
(John 14:2) | In that day shall the Elect One sit upon a throne of glory, and shall choose their conditions and countless habitations.
(Enoch 45:3 ) | that ye may be called the children of light (John
12:36) | the good from the generation of light
(Enoch
108:11) | the water that I shall give him shall be in him a
well of water springing up into everlasting life.
(John 4:14) | all the thirsty drank, and were filled with wisdom, having their habitation with the righteous, the elect, and the holy. (Enoch 48:1) |
Problemi s knjigom o Henoku su i silna astronomska zastarjelost te knjige koja odražava tadašnje shvaćanje nebeske mehanike. U njoj anđeo Gospodnji kaže Henoku da godina ima točno 364 dana. Malo priglup anđeo za današnje pojmove, neupućen u astronomiju. Za 32 godine imali bi već 40 dana manjka, pa bi to svatko osjetio. Tu je i poznata nepomična ravna Zemlja u središtu univerzuma.
Odlučite se:
a.) Isusov život je nevjerojatno detaljno opisan u starim spisima Židova - koji niti su ga priznali za vjerodostojnog, niti ga ne pamte - pa je Biblija čudesna knjiga sa stotinama precizno ispunjenih proročanstava stotinama godina unaprijed u budućnost,
b.) ili su revni kršćanski pisci u nedostatku ikakvih podataka o Isusu, kopirali priče i ideje iz starih spisa i jednostavno iz njih složili raznorazne čudesne dogodovštine njihovog božanskog junaka, da bi pokazali Židovima kako je sve unaprijed prorečeno. Moguće je i da je netko napisao alegoriju o Izraelskom narodu u liku Mesije, koristeći se materijalima iz židovske Tore i Proroka, niti ne sluteći da će netko na osnovu toga stvoriti teologiju o "pravom Bogu i pravom čovjeku". Uz manje prepravke, na osnovu te alegorije moglo je nastati Markovo evanđelje iz kojega su onda prepisivali ostali i dalje prilagođivali svojim teologijama.
Ovdje je 27 primjera gdje se na ovaj ili onaj način spominje židovski mesija u Starom Zavjetu. Na desnoj strani vidimo kako se "sve ispunilo" u Isusu u Novom Zavjetu. Pisci su jednim udarcem ubili tri muhe. Našli su mnoštvo materijala o "Isusovom životu" o kojemu nisu imali poima, mogli su se razmahivati s "čudesnim ostvarenim proročanstvima" u Kristu: imaju potvrdu pred Židovima da je on Mesija, a danas da je Biblija prepuna tajanstvenih proročanstava, pa tako potvrđuje svoje uzvišeno božansko podrijetlo. Logika je jednostavna. Pisci evanđelja (ili neka židovska/esenska sekta prije njih) jednostavno su pokupili razne spomene mesije iz židovskih spisa (tj. Stari Zavjet) i lijepo ih ukomponirali u priču o zemaljskom Isusu, te pomiješali sve s nekim povijesnim podacima za koje su znali npr. od Josipa Flavija.
Sveta pričest i presveti sakrament kruha i vina - kopija
U Bibliji ("Stari zavjet") postoji sljedeća scena: Abraham (koji se obogatio prostituirajući svoju ženu), i kralj SODOME su na svetoj misi. Svećenik je Melkisedek, kojega se u poslanici Hebrejima proglašava povezanim s Isusom Kristom:
Po Psalmu 110 (o Davidu):
Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!"
Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja - proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.
(Heb 7:1-3).
Evo te groteskne trojke i izvora nadahnuća za ritual svete mise:
Abraham i Melkisedek
Pošto se vratio /Abraham ratnik/, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziđe kralj SODOME*. A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega. Blagoslovi ga govoreći: "Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov! I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!"
_________
* Treba još dodati da prije toga piše kako su svi kraljevi Sodome popadali u katranske jame i poginuli.
Izvori kršćanskih mitova i liturgijskih obreda
Dijabolična mimikrija
Posredno postoji nešto što ide bitno u prilog činjenici da su rani kršćani (Pavlinistička sekta) kopirali svoju liturgiju od pogana (Mitraista i ostalih) a ne, kako bi nas lukavi teolozi rado uvjerili, da je bilo obrnuto.
Način na koji su se rani crkveni oci borili protiv tadašnjih religijskih misterija, jasno pokazuje da su dobro znali kako su te religije sa svojim mitovima postojale PRIJE kršćanstva. Justin Mučenik (160-165) je tvrdio da je Đavao kopirao kršćanstvo unaprijed, čitajući budućnost, i tako osnivajući poganske religije - slične kršćanstvu - ne bi li zaveo ljude od istinskog puta prema Kristu. Tvrdio je npr. da je mit o djevičanskom rođenju Perzeja, drevna grčka legenda, kopirana iz budućnosti od strane "prijevarne zmije" (Dijalog s Trifom: 70). Isto tako je govorio da su kultni rituali Mitraizma imali dijabolični izvor (Apology 1:66). Tertulian (160-c225) je isto tvrdio: da je to bio Đavao taj koji je načinio tu "mimikriju".
Činjenica da su crkveni oci koristili apsurdnu teoriju pred-mimikrije (tj. kopiranja prije nego što je dospio original) jednostavno znači da nisu mogli tvrditi kako su poganske škole misterija kopirale svoje rituale i ideje iz kršćanstva ! Zašto to nisu činili? Naprosto zato jer im je bilo vrlo dobro poznato da to nije istina, kao i njihovim slušateljima - čitateljima! Inače bi se u lice smijali svojim imitatorima.
Pavao koji nikada nije sreo živoga Isusa, pokazuje kroničan nedostatak konkretnih podataka o Isusu. U njegovoj prvoj poslanici Korinćanima (15,3-8) sve što je konkretno rekao je bilo da je Isus umro, pokopan i uskrsnuo trećeg dana (u nebeskim sferama?) "prema svetim židovskim Pismima", ali te događaje uopće ne smiješta na zemlju, u povijesni kontekst. On ne citira Isusove riječi tamo gdje bi to bilo itekako prikladno. Još dodaje da su uskrsloga (nematerijalnog?) Isusa vidjeli (u vizijama?) Petar, apostoli i Jakov, te konačno i on (kad je pao na pod). Ništa o danu u tjednu kada je Isus uskrsnuo (to će se kasnije namjestiti na nedjelju - Dan sunca iz Mitraizma). Nema spomena o nekakvom štovanju konkretnoga groba u kojemu je ležao Isus i iz kojega je na čudesan način uskrsnuo, te tako postao Svetim mjestom.
Kasnije su popunili praznine. Spominje se "evanđelje koje nam je dao Gospodin", poput kakve upute date iz viših sfera duha (medijumski glas iz glave).
Tertulijanovo laprdanje o dijaboličnoj mimikriji:
Taj slavni crkveni otac kaže:
"Đavao, čiji je posao iskriviti Istinu, bio je načinio mimikriju točnih okolnosti Božanskih Sakramenata. On je krstio svoje vjernike i obećavao otpuštenje grijeha iz Svete škropionice, i tako ih uvodio u Mitrinu religiju. Tako je slavio žrtvu kruhom, i unio simbol uskrsnuća. Uočimo stoga lukavštinu đavola, koji je unaprijed KOPIRAO određene stvari onoga što je Božansko."
The Prescription against Heretics
Translated by the Rev. Peter Holmes, D.D., F.R.A.S.,
http://www.newadvent.org/fathers/0311.htm
* Tertulijan se žali da je Sotona unaprijed kopirao i druge kršćanske rituale poput: sakramenta krštenja, otpuštanja grijeha, pravljenja znaka na čelu svojih vjernika, prinošenja žrtvenog kruha, uskrsnuća, jednoženstvo...
Otac Justin Mučenik isto:
Velikom Justinu Mučeniku u drugom stoljeću bilo je kristalno jasno da su sličnosti kršćanstva s poganskim religijama (koje stoljeće prije) pokrali lukavi kradljivci autorskih prava poslani od Sotone da zavedu buduće vjernike.
"Budi onda uvjeren, Trifo, da sam ja utemeljen u znanju i vjeri u Spise od onih krivotvorina koje je među Grcima pravio onaj koji se zove Vrag; kao što su neki bili obmanuti od Egipatskih Magova, i drugi od strane lažnih proroka u Ilijino vreme. Jer kada oni kažu da je Bakhus, sin Jupitera, bio rođen od Jupiterove veze sa Semelom, i da je on otkrio vino; i dodaju da je on bio raskomadan na dijelove, i umro, i ustao iz mrtvih, i uznio se na nebo; i kada uvode vino u njegove misterije, zar ja ne vidim da on (Vrag) oponaša proročanstva objavljena praocem Jakovom, i zapisana Mojsijem? I kada oni kažu da je Herkules bio snažan, i putovao po cijelome svijetu, da je bio rođen od Jova iz Alkmene i uznio se na nebo kada je umro, zar ja ne primjećujem da je Spis koji govori o Kristu "snažnom kao gigant da trči njegovu trku" bio na isti način oponašan? I kada on (Vrag) iznosi na vidjelo Askulapisa kao nekoga tko diže mrtve i ljekara svih bolesti, mogu li ja reći da na isti način on oponaša proročanstva o Kristu?... I kada ja čujem, Trifo, da je Perzej bio rođen od djevice, ja razumijem da je duh prijevare i to krivotvorio."
Prva Apologija (Sv. Justin Mučenik)
Poglavlje 66: O euharistiji
"Jer su apostoli, u memoarima koje su sastavili, a nazivaju se evanđeljima, tako nam prenijeli ono što ih je zapalo; da je Isus uzeo kruh, blagoslovio ga i rekao, »Činite to Meni na spomen, Luka 22:19 ovo je tijelo moje;« i da je, na isti način, uzevši kalež i zahvalivši, rekao, »To je moja krv;« i dao im je. A to su zli demoni imitirali u mitraističkim misterijima, naređujući da se načini ISTA STVAR. Jer kruh i kalež su postavljeni sa zazivima u mističnim ritualima za one koji su bili inicirani."
Reference:
1. Robertson, A Short History of Christianity: p37
2. Ibid: p41
3. Craveri, The Life of Jesus: p411
Hinnels, Dictionary of Religion: p216
4. Craveri, The Life of Jesus: p411
Robertson, A Short History of Christianity: p42
5. Ibid: p42
6. Guignebert, Jesus: p532
7. Robertson, A Short History of Christianity: p42
8. Ibid: p39
9. Guignebert, Jesus: p531
10. Robertson, A Short History of Christianity: p42
11. Ibid: p40-42
12. Strobel, The Case for Christ: p161
13. Guirand, The Larrouse Encyclopedia of Mythology: p9, 81-82, 314
Benet, The Reader's Encyclopedia: p655-656
14. Richard Carrier
Nemoguće je oteti se dojmu kako je Isusa Krista kao Boga izumilo Kršćanstvo, a ne obrnuto. Krist kao čovjek - židovski "Jošua Mesija" (u prijevodu na grčki Isus Krist), već je postojao u židovskim spisima.
"Isus" samo ponavlja rečenice iz prastarih židovskih spisa
| Spomen o židovskom Mesiji (ili su barem tako mislili prvi kršćanski pisci evanđelja) … | Original u Starom Zavjetu | Iz toga sklopnjena priča u Novom Zavjetu | | Potomak Davidov | 2 Samuel 7:12-16; Jer. 23:5; Psalm 89:3-4 | Matej 1; Luka 1, 27,32,69 | | Rođen u Betlehemu | Micah 5:2 | Luka 2:4-20 | | Rođen od djeve | Izaija 7:14 | Matej 1; Luka 1 | | Biti "sjeme" žene došao da uništi Satanino djelo | Postanak 3:15-16 | 1 Ivan 3:8; pa Otkr. 20:10 | | Biti svećenik reda Melkisedeka | Ps. 110:4 | Hebrejima 5:6 | | Došao prije nego što je “žezlo” predano plemenu Judinom | Postanak 49:10 | 11AD | | Prst Božji:Tada vračari reknu faraonu: "To je prst Božji!" | Izlazak 8,19 | Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." (Luka 11,20; Mat. 12,28). | | Došao dok je hram Jeruzalemski još stajao | Mal. 3:1; Dan. 9:26; Zah. 11:13; Hagaj 2:7-9 | Mt.21:12 | | Otvorio oči slijepima (izgubljeno u prijevodu) | Is. 29:18 | Mt.9:27-31,12:22,20:29; Mk.8:22-26,10:46; Lk.11:14,18:35; Jn.9:1-7 | | Govorio u prispodobama | Ps.78:2 | Mt.13:34 | | Bio odbačen od svoga naroda (Židova) tako da bi nežidovi povjerovali u njega | Is.8:14,28:16,49:6,50:6,52:33,60:3; Ps.22:7-8,118:22 | 1 Petar 2:7 | | Biti će prije njega glasnik – “čovjek u pustinji” | Is.40:3; Mal.3:1 | Mt.3:1-3,11:10; Jn.1:23; Lk.1:17 | | Ulazi u Jeruzalem na magarcu |
Zech.9:9 | Mt.21:5; Lk.19:32-37 | | Prijatelj će Ga izdati | Ps.41:9 | Mt.27:3-10,26:47-48 | | Izdan za cijenu od 30 komada srebra | Zah.11:12 | Mt.27:3-10 | | Biti će izdan, a novac upotrijebljen da se kupi lončareva njiva (koja "nevjerojatna preciznost proročanstva"!) | Zah.11:13 | Mt.27:6-10 | | Neće otvoriti usta da se obrani od svojih tužitelja | Izaija 53:7 | Mt.27:12 | | Biti tučen i popljuvan | Is.50:6 | Mt.26:67,27:26-30 | | Ubrojen u prijestupnike | Iz.53:12 |
| Goli mladić bježi kod uhićenja Isusa | Al' vi nagnaste nazirejce da vino piju, a prorocima zapovjediste: 'Ne prorokujte!' ... najsrčaniji će ratnici bježat' nagi onog dana" - riječ je Jahvina.
Amos 2,16 | Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite.
Marko14:51
I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe. | | Raspet | Ps.22; Is.53 | Mt.27, Mk.15, Lk.23, Jn.19 | | Niti jedna kost neće bit slomljena | Ps.34:20, Ex.12:46, Nb.9:12
| Jn.19:33-36 | | Odjeću će podijeliti između sebe bacanjem kocke | Ps.22:18 | Jn.19:23-24 | | Dat će mu vinski ocat i žuć da pije | Ps.69:21 | Mt.27:34,48 | | Reći će: Bože moj zašto si me ostavio !?” | Ps.22:1 | Mt.27:46 | | Biti pokopan s bogatašem | Is.53:9 | Mt.27 | | Biti uskrsnut fizički od mrtvih | Ps.16:10 | Acts 2:31 | | Biti posjednut s desne Ocu | Ps.110:1 | Heb.1:3 | | Biti Sin Božji | Ps.2:7 | Mt.3:17 |
| Tuđe izreke koje se pripisuju Isusu Kristu! |
Odakle ih je kopirao pisac Novog zavjeta i stavio Isusu u usta ? | Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!
(Matej 22,39; Marko 12,31; Luka 10,27) | Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
(Levitski zakonik 19,18.) | "Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?" (37) A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
(Matej 22,37) | Ljubav prema Bogu - srž Zakona
Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! (5) Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Bog vaš; hoće da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom.
(Mnoga mjesta u starom zavjetu) | Kraljevstvo Božje - je li to originalna Isusova zamisao, ili su židovi već znali što taj mesijanski pojam predstavlja?
| 1. Ljetopisa 29,11
˝Tvoja je, Jahve, veličina i moć i ljepota i uzvišenost i čast, jer je tvoje sve na nebu i na zemlji. Tvoje je kraljevstvo, Jahve, ti si uzvišen kao poglavar svima.˝
Isto se može vidjeti iz Danijela 2,44 gdje kaže :˝U dane tih kraljeva Bog će nebeski podići kraljevstvo koje nikada neće propasti. I to kraljevstvo neće prijeći na neki drugi narod. Ono će satrti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka˝. | Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.
(Matej 7,12; Luka 6,31) | "
"Ne čini nikome što bi tebi samomu bilo mrsko".
Tobija 4:15
Ono što ti je mrsko, ne čini svom bližnjemu. To je srž Tore. Ostatak su komentari - idi i nauči ih."
[Talmud Bavli, Shabat 31a; Hillel Starac (Hilel Hazaken) (rođ. 75 pr.n.e.)]: | "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu."
"Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!"
Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju. I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen."
"Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!"
| Pisano je,
rečeno je,
kazano je
........................... u židovskim Svetim knjigama. | | Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! | Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledat' lice njegovo.
PSALAM 11,7 | | "Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te požali? Tko li će se svratit' da te zapita kako ti je? (6) Ti me odbaci - riječ je Jahvina - i leđa mi okrenu. I zato na te digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek praštam! (7) Zato ću ih izvijati vijačom na vratima zemlje ove. Narod svoj ću lišit' djece i istrijebit' ga, jer se ne obraćaju sa svojih putova. (8) Bit će u njih više udovica negoli pijeska morskoga. Na majke mladih ratnika dovest ću zatornika, usred podneva, i pustit ću na njih iznenada užas i strahotu. | "A jao trudnicama i dojiljama u one dane!" "I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom (21) jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti."
Matej 24,20
"Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. (29) Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' (30) Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!'
(po Luki 23,29)
| I govoraše im: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.
| Talmudsko geslo, "Sabat je predan tebi, a nisi ti predan Sabatu." (Babilonski Talmud, Yoma 85b). | | Matejevo evanđelje - BESJEDA NA GORI | Talmud | Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
(Matej 5,7) | Onaj tko pokaže milosrđe prema svojim bližnjima, primit će milosrđe od HaShem-a.
(Shabat 151) | Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.
(Matej 5,28) | Tko pogleda čak i mali prst žene [s požudom] već je sagriješio u srcu.
(Berachot 24) | Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.
(Matej 5,39) | Oni koji podnesu povredu bez da je uzvrate [...] o njima govori prorok kada kaže: Božji prijatelji će jednog dana sjati poput sunca.
(Yoma 23) | Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju.
(Matej 5,40) | Ako netko zatraži tvog magarca, daj mu i sedlo.
(Baba Kamma 92) | Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.
(Matej 5,44)
(ako već imate nekakve neprijatelje i bijesni ste na njih, zašto biste ih još i voljeli? zar nije zlo NE sprječiti nepravdu ili očigledno nasilje?) | Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj
i ne kliči srcem kada on posrće,
da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo
i obratio srdžbu svoju od njega.
Izr. 24:17 Ljubite čovjeka koji vas kažnjava.
(Derech Erets, 9) | "Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. (15) Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka."
(Matej 6,14-15) | Dok god ste vi milosrdni, Bog će vam udijeliti milost. Ali ako nemate milosrđa, Bog ga neće imati za vas.
(Shabat 130) | "Ne sudite da ne budete suđeni!
(Matej 7,1) | Ne sudite svom susjedu da se ne nađete na njegovom mjestu.
(Pirke Abot 2) | Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.
(Matej 7,2) | Mjera po kojoj čovjek mjeri druge, biti će primjenjena na njemu.
(Sotah 8) |
Isusov nauk - gdje je?
Zar Mudri Stvoritelj cijeloga Univerzuma (Isus u kojeg vjeruju katolici) nije mogao izreći nešto originalno (osim vječne patnje u paklu), nego to kopirati i ponavljati iz prastarih židovskih spisa (Tanakh, Psalmi) ? Analize su pokazale da se za pola od Isusovih izreka može pokazati da nisu originalne. Tako nam cijela "Isusova doktrina" može stati na par listova papira. Može li se na tom temelju izgraditi cjeloviti religijski sustav? Otkriveno je da Isus citira židovske izreke iz grčkog prijevoda Tanakha - Septuaginte. Zašto Isus u raspravi sa židovskim svećenicima koristi grčki prijevod s greškama, a ne original? Je li stolar iz Galileje, poznate po zaostalosti i pobunama, znao grčki? On spominje ženu koja se rastavlja od svoga supruga, što je u to vrijeme bilo nemoguće. Njegove "izreke" su očito sastavljene u vremenu i prostoru koji je bio daleko od tadašnjeg Izraela. U većini Isusovih prispodoba - priča sa simboličnim značenjima - obično se koriste brutalne slike ubojstava, klanja i mučenja. Kada govori o tome što to znači biti dobar, Isus pak postavlja ljudskim bićima nemoguće zahtjeve. Iz cijele te zbrke, teolozi su stoljećima pokušavali napraviti nekakav koherentan sustav. Nastale su tisuće raznih sekti sa svojim tumačenjima. No jednu stvar su teolozi ipak uspjeli: utisnuti u kolektivnu ljudsku svijest da je Isus nekakav simbol dobra. Iako nema nikakvog Isusova nauka, niti se može govoriti o nekakvim mudrim Isusovim poukama ili primjeru (a da nisu pokupljene iz židovskih spisa), stoljetna propaganda je učinila svoje. Stvoren je "dobar lik" o kojemu nitko konkretno ništa ne zna.
ZAŠTO ISUS NE BI BIO POPUT MOJSIJA?
Uzmimo dakle, elemente iz legende o legendarnom Mojsiju i ubacimo ih u priču o Isusu (bit će uvjerljivija ! ):
Prema židovskim predajama opisanim u "Shemoth Rabba, folio 122", Mojsije je udario dva puta štapom u kamen. Prvi puta je potekla krv, a drugi puta voda. Stoga Ivan izmišlja probadanje Isusa kopljem i da je iscurila voda i krv. On jedini dodaje i zgodu sa sumnjičavim Tomom koji gura prst u ranu od tog koplja, kao i pretvaranje vode u vino. Sve to ukazuje na teološka izmišljanja i alegorije.
Ubijanje novorođenčadi - dijete Mojsije čudesno je izmaklo pokolju djece koji je naredio faraon (pušten niz Nil u košarici - prema jugu); Herod naredio pokolj nevine dječice da bi likvidirao bebu Isusa - roditelji pobjegli prema jugu - u Betlehem
Njihove svećeničke aktivnosti - Mojsije je uz Arona bio kraj oltara (žrtvenika) i prinosio žrtve (Lev Zak 15, 16), Isus je bez mane sam sebe žrtvovao (Heb 9:14)
Kraljuje - i bje kralj u Ješurunu (Pn Zak 33:5), Gospodin Bog dati će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka.(Lk 1:32-33)
Sudac - Sutradan Mojsije sjedne da kroji pravdu narodu (Izl 18:13), jer nama se svima treba pojaviti pred Sudom Kristovim,...(2 Kor 5:10)
Vođa - Mojsije vodi Izrael kroz pustinju (Izl 32:34), Isus vodi crkvu do spasenja (Heb 2:10)
Dva Saveza - Stari, Mojsijev sa Horeba (Izl 34:27), Novi, Kristov na Posljednjoj Večeri, "ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha" (Mt 26:28)
40 dana Isusova gladovanja ====== Mojsije gladuje prije nego što je dobio kamene ploče, kao i Ilija.
Mudrost Tako Mojsije biješe poučen u svoj mudrosti egipatskoj (Dj 7:22), u kome se nalazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja (Kol 2:3)
Silan u riječima I bijaše silan u svojim riječima i djelima (Dj 7:22), Kada Isus dovrši govor, veliko je mnoštvo naroda bilo zaneseno njegovim učenjem jer ih je učio kao da ima vlast (Mt 7:28,29)
Zapovjedi Pon Zak 4:2 , Mt 28:20
Otkrivenje Izlazak 31:13, Otkrivenje 1:1
Preobražaj na Gori Mojsija Izl 34:29,35; Isusa Matej 17:2
Pranje braće s vodom Izvede zatim Mojsije Arona i njegove sinove pa ih u vodi opra (Lev Zak 8:6), Zatim ulije vodu u posudu za pranje te počen učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim biješe opasan (Iv 13:5)
Proročanstva Pon Zak 28,33, Matej 24, Luka 21
Nagrada Božjim slugama Brojevi 7:6, Otkrivenje 22:12
Poslušnost Izl 40:16, Ivan 16:10
Blagoslov I Mojsije ih blagoslovi (izl 39:43), Zatim ih povede u blizinu Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. (Lk 24:50)
Isusovih 5 govora podsjeća na 5 tzv. Mojsijevih knjiga.
Imenovanje drugog branitelja i utješitelja Jošua (Pon Zak 31:23) i Duh Sveti (14:16,18)
Nužna smrt da narod prijeđe u obećanu zemlju zbog grijeha naroda
Drugo pojavljivanje Matej 17:3 Mojsije se pojavio sa Ilijom, Isusov Drugi Dolazak je početak Novog Jeruzalema...
Što ćemo s Mojsijevim nasljednikom? Mojsije, poput Ivana Krstitelja, samo je pripremio teren za onoga koji će ući u Obećanu zemlju (Mojsije nije smio ući). To je pomazanik Božji, vojskovođa Ješua - zapravo Isus (Ješua) + Krist (pomazanik Božji).
Knjiga o Danijelu i lažljivo konstruirana biblijska proročanstva:
U knjizi o proroku Danijelu postoje mnoga slikovita i maštovita "proročanstva". Razne kršćanske sekte poput Jehovinih svjedoka pišu silne traktate o tim "preciznim i pouzdanim proročanstvima", kruni biblijskih čudesa i dokazu da je Biblija objava dana od Boga. Na njihovu žalost, izučavatelji su otkrili da je knjiga pisana NAKON što su se zbili događaji o kojima piše da će se desiti u budućnosti, dakle radi se o smišljenoj prijevari, poprilično nezgrapno izvedenoj (donekle sličan trik su upotrijebili pisci "Kremanskog proročanstva" u Srbiji). Pisac koji se nazvao Danijel, koristi ta proročanstva u vrijeme ratnih zbivanja da osokoli Izraelce i uvjeri ih da će pobijediti u dugotrajnom ratu.
Krivotvorine u Starom zavjetu
Neke scene iz tih živopisnih priča, poput slavne gozbe kralja Baltazara, i pisanja ruke po zidu, prešle su iz Biblije u umjetnost i književnost svuda po svijetu. U knjizi se stalno spominje fraza "Ja Danijel" kao da je on autor.
Prije nešto vremena, otkrivene su pločice velikog perzijskog kralja Kira, a profesor Sayce ih je preveo; onda ih je usporedio s Danijelovim riječima: "Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen. Darije Medijac preuze kraljevstvo, star već šezdeset i dvije godine." Kirove pločice opisuju osvajanje Babilona, i u to nema sumnje. Perzijanci su usvojili babilonski običaj pisanja na glini i pečenja pločica, pa su takvi dokumenti postigli veliku trajnost. Ti i slični autentični dokumenti iz tog vremena koje Danijel opisuje pokazuju da:
Baltazar nije bio kralj Babilona.
Ime zadnjeg kralja je bilo Nabonid.
Grad je osvojen na miran način, prjevarom, ne krvoprolićem.
Bio je to Kir a ne Darije Medijac, koji ga je osvojio.
Darije, za kojega (xi 1) Danijel kaže da je bio sin Ahasuerusa (Xerxesa), bio je ustvari njegov otac.
Sva babilonska imena u knjizi Danijela su apsurdno pogrešno napisana i sasvim strana piscu.
Pisac opisuje Kaldejce na način na koji niti jedan pisac to ne bi učinio - prije vremena Aleksandra Velikog.
Nema nikakve sumnje da je čovjek koji je pisao Danijela i pretvarao se da živi 539 prije naše ere (kada je Babilon pao), živio ustvari tri do četiri stoljeća kasnije. Knjiga je prepuna grešaka, što se vidi iz autentičnih dokumenata i čitanja stvarnih babilonskih naziva sa pločica.
Zašto je pisac tako postupio? Koji je imao cilj? On je sasvim jasno želio uvjeriti Židove da će ih Jahve na čudesan način zaštititi ako se odbiju pokoriti bezbožnom kralju. I to nam daje odgovor o datumu. Bilo je to drugo stoljeće pr.n.ere. kada je grčki kralj Antioh Epifan, pokušao helenizirati Židove*. Pobožan Židov, vjerojatno svećenik, napisao je tada tu knjigu: vrlo nezgrapno, jer su tijekom stoljeća činjenice i podaci bili zaboravljeni. Sada smo otkrili prave dokumente iz tih vremena, i više nema prostora za nesuglasice.
http://www.infidels.org/library/historical/joseph_mccabe/religious_controversy/chapter_07.html
"Nedugo potom posla kralj (Antioh Epifan) Atenjanina Geronta da Židove prisiljava da krše zakone otaca i da se više u svome životu ne ravnaju po Božjim zakonima; pa da oskvrne jeruzalemski Hram i pridijeli ga Olimpijskom Zeusu, a onaj u Gerizimu Zeusu Gostoljubivom, kako su tražili stanovnici toga mjesta."
(2 Mak 6,1-4 )
„A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto četrdeset treće vrati i krene protiv Izraela. Uziđe na Jeruzalem sa svojom vojskom. Drsko prodre u Svetište i zaplijeni zlatni kadioni žrtvenik, svijećnjak sa svim priborom, stol za prinošenje hljebova, sudove za žrtve ljevanice, kaleže, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na pročelju Hrama, koje ogoli...U Izraelu nasta opća tuga po svim mjestima."
( 1 Mak 1,20-22.25. 54-59.62-63)
"Čete će njegove doći i oskvrnuti svetište-tvrđu, dokinuti svagdašnju žrtvu i ovdje postaviti grozotu pustoši."
(Dn 11,31)
ZAŠTO ISUS NE BI BIO POPUT (starozavjetnog) JOSIPA?
Uzmimo dakle, elemente iz legende o legendarnom Josipu i ubacimo ih u priču o Isusu (bit će uvjerljivija)
Rođen je pomoću božanske intervencije.
Jedan je od dvanaestorice.
Najmiliji je od svih.
Bio je pastir.
Ima posebne moći, božanske.
Neki su se pribojavali da će se prozvat kraljem.
Juda ga je prodao za srebrnjake.
Prolazi kušnju.
Spominje se i poučna priča sa bludnicom u glavnoj ulozi.
Dolaskom u Egipat bježi od smrti.
Njegova misija započinje kad navrši 30 godina.
Prorokuje da će nakon tri dana jedan biti obješen na drvo, a jedan pušten.
Puno je hodao, čineći dobro.
Nahranio je mnoštvo.
Nahranio je svoju braću za stolom.
Prije im je ponudio da operu noge.
Neki su mislili da je umro.
Kad ga ugledaše, ne prepoznaše ga odmah.
Tek kada im se sam otkrije.
On je spasitelj svog naroda.
Vidi na:
http://www.svjetlonosa.bloger.hr/post/to-je/686243.aspx
Priča o liku židovskoga Mesije Isusa - konstruirana iz Stara zavjeta i vješto složena u Novom zavjetu
Mesija - Krist je prema Starom Zavjetu:
• Sin Božji Ps 2:7 Lu 1:32,35
• od sjemena žene Po 3:15 Ga 4:4
• od sjemena Abrahamova Po 17:7 22:18 Ga 3:16
• od sjemena Izakova Po 21:12 Heb 11:17-19
• od sjemena Davidova Ps 132:11 Jer 23:5 Ac 13:23 Ro 1:3
• dolazi u punini vremena Po 49:10 Da 9:24,25 Lu 2:1
• pastir ljudi Ez 37:24 Mt 2:6
• rođen od djevice Iz 7:14 Mt 1:22,23 Lu 2:7
• zvan Emanuel Iz 7:14 Mt 1:22,23
• rođen u Betlehemu judejskome Mik 5:2 Mt 2:1 Lu 2:4-6
• pastiri mu se klanjaju Ps 72:9 Lu 2:8-15
• kraljevi donose darove Ps 72:10 Mt 2:1-11
• pokolj djece Jer 31:15 Mt 2:16-18
• pozvan iz Egipta Ho 11:1 Mt 2:15
• prethodi mu vjesnik Iza 40:3 Mal 3:1 Mt 3:1,3 Lu 1:17
• prethodi mu Ilija Mal 4:5-6 Mt 11:13-14)
• deklariran Sinom Božjim Proverb 30:4 Lu 1:32, Mt 3:17
• pomazan Duhom Ps 45:7 Iza 11:2 61:1 Mt 3:16 Iv 3:34 Ac 10:38
• prorok kao Mojsije De 18:15-18 Ac 3:20-22
• svećenik po redu Melkisedekovu Ps 110:4 Heb 5:5,6
• propovijedanje počinje u Galileji Iza 9:1,2 Mt 4:12-16,23
• javni ulazak u Jeruzalem na magarcu Zah 9:9 Mt 21:1-5
• autoritativni ulazak u Hram Hag 2:7,9 Mal 3:1 Mt 21:12 Lu 2:27-32 Iv, 13-16
• hram kuća trgovaca umjesto molitve Jer 7:11 Mt 21:13
• njegovo siromaštvo Iza 53:2 Mr 6:3 Lu 9:58
• njegova krotkost i nerazmetljivost Iza 42:2 Mt 12:15,16,19
• njegova blagost i suosjećanje Iza 40:11 42:3 Mt 12:15,20 Heb 4:15
• bez prijevare Iza 53:9 1Pe 2:22
• učenje u parabolama Ps 78:2 Mt 13:34,35
• činjenje čuda, slijepi vide, gluhi čuju Iza 35:5,6 Mt 11:4-6 Ivh 11:47
• odbačen od svoje braće Ps 69:8 Iza 63:3 Ivh 1:11 7:3
• kamen spoticanja Židovima Iza 8:14 Ri 9:32 1Pe 2:8
• mrzak Židovima Ps 69:4 Iza 49:7 Iv 15:24,25
• odbačen od židovskih starješina Ps 118:22 Mt 21:42 Iv 7:48
• Židovi i Pogani udruženi protiv njega Ps 2:1,2 Lu 23:12 Ac 4:27
• odbačen Iza 53:3; Iv 1:10-11; 7:5,48
• umire ponižavajuće Ps 22; Iza 53
• što uključuje:
• njegovi učenici ga napustili Zah 13:7 Mt 26:31,56
• izdan od prijatelja Ps 41:9 55:12-14 Iv 13:18,21
• prodan za 30 srebrnjaka Zah 11:12 Mt 26:15
• njegova cijena za lončarevu njivu Zah 11:13 Mt 27:7
• tih pred tužiteljima Iza 53:7 Mt 26:63 27:12-14
• optužen od lažnih svjedoka Ps 35:11 Mt 26:59,60 Mr 14:56,57
• pljuvan i bičevan Iza 50:6 Mr 14:65 Iv 19:1
• udaran u obraz Mik 5:1 Mt 27:30
• udaran Izaija 52:14; Mt 27:26
• jaka patnja Ps 22:14,15 Lu 22:42,44
• trpi za druge Iza 53:4-6,12 Da 9:26 Mt 20:28
• ruke i noge probodene Zaharija 12:10, Psalam 22:16 Iv 19:18 20:25
• ubrojen u razbojnike Iza 53:12 Mr 15:28
• ismijavan Ps 22:7,8 Mt 27:39-44
• moli za svoje mučitelje Iza 53:12 Lu 23:34
• proboden u bok Zah 12:10 Iv 19:34,37
• dani mu ocat sa žuči za piti Ps 69:21 Mt 27:34
• kost mu nije slomljena Izl 12:46 Ps 34:20 Iv 19:33,36
• odjeća podijeljena kockom Ps 22:18 Mt 27:35
• ostavljen od Boga Ps 22:1 Mt 27:46
• smrt Iza 53:12 Mt 27:50
• tama nad svom Zemljom Amos 8:9 Mt 27:45 (oko 3. ure - rano ujutro, obavljao se židovski ritual okajanja, kao i oko 9. ure; "Starine" of Josipa Flavija 14.4.3.)
• ukopan s bogatima Iza 53:9 Mt 27:57-60
• tijelo mu se neće raspasti Ps 16:10 Dj 2:31
• "grobovi se otvoriše i mrtvi hodaše Jeruzalemom" (Ezekiel 37,12 "Ovako govori Gospodin BOG: Ja ću otvoriti vaše grobove; ja ću vas uspeti iz vaših grobova, o moj narode, ja ću vas vratiti na tle Izraelovo".)
• uskrsnuće od mrtvih Ps 16:10 Iza 26:19 Lu 24:6,31,34
• uskrsnuće trećeg dana Ho 6:2 Iv 1:7
• uzašašće Ps 68:18 Lu 24:51 Dj 1:9
• sjedi s desna Bogu Ps 110:1 Heb 1:3
• obavlja svećeničku ulogu na nebu Zah 6:13 Ro 8:34
• kamen zaglavni Iza 28:16 1Pe 2:6,7
• kralj Siona Ps 2:6 Lu 1:32 Iv 18:33-37
• obraćenje pagana Iza 11:10 42:1 Mt 1:17,21 Iv 10:16 Dj 10:45,47
• njegovo vječno kraljevstvo Iza 9:7 Da 7:14 Lu 1:32,33
• Itd, itd, itd, itd......
I naravno, ova "proročanstva" nisu čarobno ispunjena u osobi Isusa, nego su ih ubacili u priču o liku Isusa bradati grčki svećenici.
Otkriće "Gabrielovog otkrivenja"
Nedavno otkrivena kamena ploča s tekstom "Gabrielovog otkrivenja" poljuljala je donedavnu tezu kršćanskih teologa da je ideja o Kristu - mesiji koji pati i pogiba za (svoj) narod i poslije 3 dana se vraća oživljen, bila strana židovstvu. U tom svjetlu je i posljednja večera simboličan prikaz žrtve koju Krist čini da bi otkupio svoj narod. Sve u sklopu židovstva. Pavlinisti su sve izokrenuli, i pretvorili da je Krist Isus kao Bog došao poganima, a ne "da izbavi Izraela" kako je Isus evanđelja i "govorio". Cijela teologija pavlinizma bazira se na tome i na pokušaju da se židovima oduzme Krist - Mesija Bog. Zato su oni morali biti okrivljeni za smrt Boga, a ne Rimljani (kao i iz političkih razloga).
"To bi trebalo uzdrmati naš osnovni pogled na kršćanstvo, rekao je Knohl. "Uskrsnuće nakon tri dana postaje motiv koji je razvijen i prije Isusa, što se suprotstavlja skoro svim učenjima. Ono što se događa u Novom zavjetu, usvojeno je od strane Isusa i njegovih sljedbenika, i temeljeno na ranijoj mesijanskoj priči."
Reb Knohl: Messiahs & resurrection in 'The Gabriel Revelation' (Continuum), 122pp
Naravno, imamo i Hošeu i razne druge tekstove koji to nagovještavaju:
"Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on će nas iscijeliti: on je udario, on će nam poviti rane; poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti pred njim."
Hošea 6,1
Ako je Isus pobunjenik i postojao kao osoba, definitivno je prekriven debelim slojem teološke patine, ispod koje je vrlo teško nazrijeti stvaran lik. Prvi sloj patine svakako otkriva pavlinističku teologiju koja se želi odvojiti od židovstva po svaku cijenu i krivicu za razapinjanje i suđenje Isusu prevaliti na taj narod. Drugi sloj patine otkriva da bi evanđelja mogla biti temeljena na fiktivnoj priči o žrtvi ljudskog Mesije.
Markovo evanđelje je alegorija o propasti Jeruzalema!
Knjiga Roberta Pricea (The Gospel of Mark as Reaction and Allegory) dokazuje da je Markovo evanđelje, najstarije od svih drugih, poslužilo kao temelj za ostala evanđelja, a samo je zapisano kao alegorija o propasti Jeruzalema. Spis je nastao nakon što su Rimljani razorili Jeruzalem i raselili njegovo stanovništvo, što je bila još jedna u nizu tragedija koje su Židovi iskusili, okruženi moćnijim narodima. "Marko" je koristio starozavjetne tekstove da bi sastavio tu alegoriju o propasti Jeruzalema, "kako su si židovi bili sami krivi". Bila su mu poznata Pavlova pisma/poslanice, i svoje je "evanđelje" brižno sastavio u skladu s Pavlovom teologijom - Isus dolazi poradi grješnika, Židovi su otpali od Boga, spasenje nije samo za Židove, nego za pogane, apostoli nisu ništa shvatili, ali vizije "nebeskog-uzašlog Isusa" donose pravu istinu i čine takvoga vizionara apostolom, itd..
No religijski zaluđenici nas žele uvjeriti da se radi o "fantastičnim preciznim proročanstvima o njihovom Isusu". Vrlo neuvjerljivo. Pa čak ni Marko te citate nije koristio kao frapantna proročanstva koja su se ispunila do najsitnijih detalja - kao neka vrsta božjega dokaza. Mogao je npr. napisati: "I sami ste bili svjedoci da se to tako odigralo, i da su svi ti sitni detalji, na fantastičan božje-proročki način, bili materijalizirani među nama, upravo na način kako je to prorokovano 1000 godina prije, kako to piše u našim svetim knjigama." On to nikad ne čini. Uopće ga ne zanimaju "ispunjenja proročanstava". Zašto nije time impresioniran? Zato jer nema nikakvih proročanstava, nego je on koristio te tekstove da sastavi alegoriju s dramatskim zapletima.
Hipoteza o "proročanstvima u budućnosti" je nastala kasnije, kao način da se impresioniraju naivni i pribavi vjerodostojnost sa čudesima.
Vjerovanje u Boga je pasivno, dok je ignoriranje Boga aktivno. Prvo nas čini nemoćnima, drugo nam daje snagu. Jedno zahtijeva vjerovanje u nedokazivo i često besmisleno, a drugo traži i gradi na onome što se može znati i predvidjeti; pouzdanje u fantaziju naspram fokusa na stvarnost. Jedno je opterećeno strahom, krivnjom i opsesivnim kajanjem, drugo je pozitivno, samo-ostvarivo, samo-korekturno, samo-izgrađujuće. Jedno izuzima sve što je dobro i pozitivno u nama i stavlja u vanjski entitet, a drugo nalazi i razvija takve stvari unutar samoga sebe. Jedno sjedi na živom pijesku zamišljenih otkrivenja, a drugo na solidnijem tlu objektivnog i dokazivog istraživanja. Bolja budućnost svakako se postiže kada prigrlimo ovaj život i svijet, kao sve što imamo, radije nego ulagati naša vjerovanja i energiju u nepoznatu dimenziju i "slatkiše na nebu" života poslije smrti.
Potreban nam je nov koncept Spasa, onaj koji možemo postići vlastitim snagama, unutar univerzuma čiji smo dio. Niti znanost niti ateizam ne zagovaraju "puko postojanje." Ono što se događa čovječanstvu je od krajnje važnosti, jer nas sve pogađa. A tek trebamo načeti dubine i dosegnuti granice onoga što znači biti čovjek. Što god postanemo, što god postignemo, naša je vlastita odgovornost.
[Earl Doherty]
|
