Vjernicima svih religija koje vjeruju u pakao/džehennem:
Zašto pobogu ubacujete u glave svoje djece sumanutu ideju da će vaši neistomišljenici biti bačeni u vatru, na muke i torture?
Kako vas nije sramota da imate takve ideje u svojim glavama, i, još gore, da ih usađujete svojoj djeci da to zlo prenose na sljedeće naraštaje?
Sumanute brutalne ideje svećenstva o vječnoj (ili po nekim sektama privremenoj) Božjoj "vatrenoj torturi", zaslužuju sprdnju, prezir i ismijavanje.
Kako vam drugačije pomoći da si te odvratnosti izbijete iz glave?
Božjo Isusova OSVETA i kazna neistomišljenika u PAKLU vječitim MUKAMA
2. Poslanica Solunjanima 1, 6-9
Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukom, a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva, kada - u onaj Dan - dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše.
* Kad vam vjernik spočita da se "nevjernici sami bacaju u pakao jer žele biti odvojeni od dobroga Boga, pa im to Isus uslišava", navedite 2. Poslanicu Solunjanima 1, 6-9, gdje jasno piše da je to Božja osveta i kazna u paklenom ognju za neprihvaćanje te jednoumne ideologije.
Papa Benedikt XVI o PAKLU (2007.god.!)
Papa Benedikt XVI lukavo proklamira najnovija teološka bulažnjenja o paklu da bi ljepše izgledao: "Isus nam je došao reći da nas sve želi u raju i da pakao, o kome se tako malo govori u današnje vrijeme, postoji i vječan je za one koji zatvore svoje srce njegovoj ljubavi." |
Božji koncentracijski logor
Puna su mu usta "divne Isusove i Marijine ljubavi i Božjega srdašca prepunog brižnosti" da svi završimo u raju, ali eto, neki ne žele u raj nego baš u pakao na vječite torture "od kojih se grizu za jezike", dok Bog/Isus prolijevaju krokodilske suze za njima. Nebeska klika nam ne želi onemogućiti naš ulazak u Božji koncentracijski logor, jer nas vole i ne žele nas prisiljavati na rajska blaženstva. Bog nema ništa s time. Ljudi u paklu muče sami sebe, jer to žele. Božja bezgranična ljubav i milosrđe nema ništa s paklom - osim što ga je tobože stvorila kao kaznu za one koji ne prihvate određenu vjersku priču. A Bog je unaprijed znao da će stvoriti većinu ljudi kao stanovnike svojega ognjenoga jezera.
Bertrand Russell o moralu lika Isusa Krista i njegovoj doktrini Pakla
Jedan od najvećih filozofa i logičara 20. stoljeća, Bertrand Russell je pisao: "Povijesno je prilično sumnjivo je li Krist uopće postojao, a ako jest, mi o njemu ništa ne znamo, pa se prema tome ja ne bavim povijesnim Kristom. Bavim se likom Krista u evanđeljima, a tamo se mogu naći stvari koje ne izgledaju previše mudro.
Postoji ozbiljan defekt koji mi pada na um glede Kristovog moralnog karaktera, to da je vjerovao u Pakao. Osobno mislim da nitko, tko je duboko human, ne može vjerovati u vječnu kaznu. Isus, kako je opisan u evanđeljima, je svakako vjerovao u vječnu kaznu, i osjeća se osvetoljubivi gnjev protiv onih koji nisu slušali njegove propovjedi, stav koji je zajednički propovjednicima, ali koji je nespojiv s višim kvalitetama karaktera. . . .Stvarno mislim da osoba s odgovarajućim stupnjem dobrote u svojoj prirodi, ne bi stavila takve strahove i užas u svijet. . . .
Moram reći da je ova doktrina, da je pakleni oganj kazna za grijeh, doktrina surovosti. To je doktrina koja je uvela surovost u svijet i dala svijetu generacije okrutnog mučenja; a Krist iz Evanđelja, ako ga uzimate na način na koji je predstavljen od strane njegovih kroničara, svakako mora biti držan djelomično odgovornim za to."
Radosna vijest našeg "Milostivog Spasitelja" Isusa Krista o Paklu i prilikama koje vladaju u njemu:
"I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao.
I AKO TE OKO SABLAŽNJAVA, ISKOPAJ GA. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen."
Po Marku 9, 48
Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. (9) I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni."
Po Mateju 18,9
"Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao." " Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni."
Po Mateju 5,29
"Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. "
Po Mateju 5,30
"Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! "
" A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu".
Po Mateju 5,22
" Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu ."
Po Mateju 10,28
Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj?
Po Mateju 23,33
Bogataš i Lazar
"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan.Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema."
Doktrina o dobrome Bogu koji je Ljubav i Pravednost nepomirljiva je s dogmom o vječnom Paklu za nekakve grijehe počinjene u ograničenom vremenu ljudskog života od oko 80 godina ili manje. Kazna, tako zamišljena, u potpunoj je disproporciji s bilo kojim zamislivim zločinom. Ujedno, što je veći i krvaviji zločin tim više možemo posumnjati u psihičko zdravlje počinitelja (zašto bi se kažnjavao psihički bolesnik?).
Spomenimo još i uvjetovanost mjestom rođenja (kulturološki okoliš) i vjere nečijih roditelja na "odabir" vjere djeteta. Kršćani kondicioniraju svoju djecu isto kao i Muslimani ili Hindusi svoju. Zar automatska religijska pripadnost naših roditelja uvjetuje hoćemo li dospjeti u Pakao ili Raj?
Riječ za Pakao 'Gehenna', uvijek je izgovarao lik Isus Krist (12 puta), i potječe od naziva doline blizu Jeruzalema Ge-Hinnom, koja se koristila kao odlagalište smeća (sada je tamo park). Tadašnja smetlišta su bila vrlo nehigijenska i krajnje odbojna mjesta; puna smrdljive truleži koju su povremeno palili, pa bi to gorjelo tjednima ili mjesecima. Drugim riječima, radilo se o trajno gorućim brdima smeća.
Ove lik Isusove brutalne izjave o Paklu i sadistički prikazi užasnih muka koje vječno trpe njegovi stanovnici (koji Ga nisu priznali za Boga i Božjeg Sina i Mesiju), čine od Kršćanstva i Islama najsurovije religije koje su ikada postojale. Mogao ih je smisliti samo neki sirovi i surovi provincijski propovjednik zaluđen svojom veličinom, i prenositi sličan sklop. Par miroljubivih izreka koje je lik Isus pokupio iz inače također nasilnog Starog zavjeta, nikako ne mogu poništiti tu odurnu doktrinu. Bog koji bi stvorio jedno takvo mjesto u koje bi bacio sve one koji mu nisu po ćefu, odvratan je Bog smišljen u nasilnim i sadističkim glavama vjerskih fanatika.
Plač i škrgut zubi
"... a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi. "
" Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. "
"Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih (50) i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. "
"Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."
Ondje će biti plač i škrgut zubi."
"A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."
"Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. "
"A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ONDJE ĆE SE MUČITI DANJU I NOĆU U VIJEKE VJEKOVA. "
"A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno."
(Otkrivenje 20,10-15).
"..a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva"
Sveti Toma Akvinski, najveći kršćanski teolog, koji je napravio beskorisnu mješavinu salonskog filozofiranja s teologijom vađenja citata iz Biblije (1225-1274), s naglašenom crtom morbidnog sado-mazohizma, bunca da je jedna od "božanskih radosti u raju" i: " savršeno jasan pogled na patnje prokletih u paklu." (Phyllis, The Jesus Hoax: str.55 Knight, Honest to Man: str.51)
Toma Akvinski (veliki naučitelj crkve proglašen naučiteljem od strane same te crkve) u svojoj knjizi Summa Theologica (koja se po odredbama koncilskih otaca kod izbora pape jedina stavlja na oltar zajedno sa Svetim pismom i dogmatskim naukom - svetim pismom! i dogmatskim naukom!) piše sljedeće:
1) da će spašeni savršeno dobro vidjeti muke prokletih, e da bi im u kontrastu s tim mukama njihovo uživanje bilo slasnije,
2) da neće imati sažaljenja prema dušama u paklu čije će muke vidjeti, pa bila im to vlastita mater, jer bi takvo sažaljenje bila uvreda Božjoj pravdi,
3) da će se duše u raju indirektno radovati patnji prokletih jer će u tome jasno vidjeti veličinu Božje pravde.
Ako se kojim slučajem, poslije smrti nađete u Raju, hoćete li zadržati blaženi izraz lica, znajući da su mnogi od ljudi koje ste poznavali, ili čak vaša djeca, zajedno s milijardama drugih, na mjestu vječne muke? Majka će se radovati svome sinu koji s njom dospije u Raj, a osjećat će radost bez i trunke samilosti prema njegovom bratu koji je, stjecajem okolnosti, dospio u Pakao i strahovito se muči svu tu vječnost?
U svojoj "slavnoj" knjizi Summa Theologica, on zaključuje da: "heretik zaslužuje crkvenu ekskomunikaciju i svjetovnu egzekuciju - smrt".
(Aquin.: SMT SS Q[11] A[3] Body Para. 1/2)
Tri mjeseca prije smrti, Toma Akvinski priznaje da je sve što je napisao "mlaćenje prazne slame", i prestaje pisati.
Dobri ljudi idu u Pakao ako nisu katolici
Sveti Augustin otvoreno govori o glavnom crkvenom nauku:
SVI KOJI SU IZVAN CRKVE BIT ĆE BAČENI U PAKAO NA VJEČNE MUKE
To su ponavljali razni pape i drugi tzv. sveci:
"Tko god je odvojen od Katoličke Crkve, samo tim grijehom odvojenosti od jedinstva s Kristom, bez obzira kako pravednim i cijenjenim životom mislio da živi, NEĆE IMATI ŽIVOTA, NEGO ĆE BITI IZRUČEN BOŽJEM GNJEVU" (Pisma 141,5 [A.D. 412]).
Sedam je papa ex cathedra izjavljivalo isto. Evo najjasnije izjave pape Eugena IV (objavljeno ex cathedra tj. pod utjecajem duha svetoga - nepogrješivo!)
Papa Eugen IV, koncil u Firenci, “Cantate Domino,” 1441, ex cathedra:
“Sveta Rimska Crkva čvrsto vjeruje, ispovijeda i propovijeda, da svi oni koji su izvan
Katoličke Crkve, ne samo pogani već i Židovi, ili heretici i šizmatici, ne mogu imati udjela u vječnome životu i odlaze u vječnu vatru koja je pripremljena Đavolu i njegovim anđelima, ako ne pristupe Crkvi prije kraja svojih života; da je jedinstvo ovog crkvenog tijela od takva značaja da oni koji su joj vjerni i obavljaju Crkvene sakramente pridonose spasu i provode postove, daju milostinju i obavljaju druga djela pobožnosti i prakse kršćanskih autoriteta, primaju vječnu nagradu; i da se nitko ne može spasiti, bez obzira koliko je dao milodara, pa čak i da je prolio krv u ime Kristovo, osim ako nije ustrajao u krilu i jedinstvu Katoličke Crkve.”
| |
I doista, uistinu. Tko učini nešto što nije po volji svećenstvu, kao da se zamjerio samom Isus-Bogu - snosit će iste posljedice:
Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.
(radosna vijest po Luki 10,16)
Kako može Bog opraštati grijehe, tako mogu samo i njegovi svećenici koje čekaju prijestolja
i vlast u Božjoj carskoj palači: »Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih«
(Mt 19, 28).
Isusovo spuštanje u/nad/pored Pakla
"Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom.
Na osnovu gornje Petrove izjave (1. Petrova poslanica 3,18-20; 4,6) u kršćanskom vjerovanju sklopljenom u 3. stoljeću, stoji: "Umro i pokopan, sišao nad Pakao, uskrsnuo treći dan od mrtvih... .
Isus je dakle, nakon svoje "smrti", a prije uskrsnuća, posjetio u tamnici (čekaonici Pakla ?) duhove ljudi koji su podavljeni u Potopu. Propovijedao im je radosnu vijest da se spasu i oni ako prihvate njegovu priču. To je bila druga šansa za spas onih koji se nisu na vrijeme ukrcali u smiješnu Noinu Arku. Jesu li svi u "tamnici" ekspresno priznali Isusa kada im je, tisuće godina nakon potopa, došao reći da ga priznaju ili će ih sve odmah sunovratiti u vječno ognjeno jezero?
Apokrifno "Nikodemovo Evanđelje" detaljnije piše o ovom Isusovom izletu u Pakao, uskrsnuću trećega dana, uzlasku u Nebo zajedno s brojnim svecima i Adamom; o pokušaju Sotone i Princa Pakla da zatvore vratnice pakla pred Njim, kada je, gromovitim glasom uz veliku huku vjetrova rekao:
"Podignite se Vratnice (pakla). Oooo budite podignuta vječna vrata, i Kralj Slave će doći."
To, naravno, nije nikakav rezultat kreativna naprezanja ili literarnog genija, a ponajmanje izvješće s lica mjesta ili čak glasa u munjenoj glavi. Radi se opet o prepisivačini iz Staroga zavjeta: "Podignite vrata, nadvratnike svoje dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!" (Psalam 24, 9).
Priča je zgodna jer pokazuje ideje u koje su vjerovali rani kršćani. Silazak u Pakao je prikeljen Apostolskom vjerovanju tek u trećem stoljeću.
O Isusovom spuštanju u Pakao laprda i današnji katekizam katoličke Crkve:
KRIST JE SAŠAO NAD PAKAO
632 Česte tvrdnje Novog zavjeta po kojima je Isus "uskrsnuo od mrtvih" pretpostavljaju da je on, prije Uskrsnuca, bio u boravistu mrtvih. To je prvotni smisao sto ga je apostolsko propovijedanje dalo boravku Isusovu medju mrtvima: Isus je kao svi ljudi upoznao smrt i stigao je k njima svojom dusom u boraviste mrtvih.
633 Boravište mrtvih, u koje je umrli Krist sišao, Sveto pismo zove podzemljem, Seolom ili Hadom, jer su oni koji se ondje nalaze lišeni gledanja Boga.
"Upravo te svete duše, koje su čekale svog Osloboditelja u Abrahamovu krilu, Isus je oslobodio kad je sišao k mrtvima". Isus nije sašao nad pakao da oslobodi proklete ni da razori pakao prokletstva, nego da oslobodi pravedne koji su mu prethodili.
634 "Zato je i mrtvima naviještao evanđelje" (1 Pt 4,6).
635 Krist je dakle sišao u dubinu smrti, da bi "mrtvi čuli glas Sina Božjega i da bi oni koji su ga čuli živjeli".
"Tišina! Bog je zaspao! Traži Adama i Evu u okovima."
Velika tišina sad vlada na zemlji, velika tišina i velika samoća. Velika tišina jer Kralj spava. Zemlja je uzdrhtala i smirila se jer je Bog u tijelu zaspao i otišao probuditi one koji su spavali vjekovima (...). Ide tražiti Adama, našega praoca, izgubljenu ovcu. Želi sići da pohodi sve koji sjede u tmini i u sjeni smrti. Ide od njihove boli osloboditi Adama u okovima i Evu, zarobljenu s njime, on istodobno njihov Bog i njihov Sin (...).
Razlog lik Isusova boravka u Paklu bilo je postojanje sličnih mitova i u drugim religijama, uključujući 3 dana. Spasitelji čovječanstva su to morali odraditi, pa tako i Isus." ["Bible Myths," str. 213.] Sljedeći "bogovi" su sišli u Pakao, ostali 3 dana i tri noći, povezano sa zimskim solsticijem:
-- Krishna ["Asiatic Researches," vol. 1 str. 237: Bonwick, "Egyptian Belief," str. 168.]
-- Zoroaster ["Monumental Christianity," str 213.];
-- Adonis; [Bell, "Pantheon," vol. 1, str. 12.]
-- Bakhus; [Higgins, "Anacalypsis," vol. 1. str. 322: Dupuis, str. 257.]
-- Herkul; [Taylor, "Mysteries," str. 40.]
-- Merkur ["Pantheon," vol. 2, str. 72.]
-- Baldur [Bonwick, str. 169; Mallet, str. 448.] itd.
U razdoblju od tri dana, trajanje dana se više ne skraćuje, dani ostaju jednako dugi, da bi nakon ta tri dana počelo im se produžavat trajanje. To je oduvijek bila velika Tajna obnove svega života na Zemlji, koja se pripisivala djelovanju Bogova. To je razlog Isusova ponavljanja tog trika s tri dana i noći, kao i kopija nemogućeg boravka starozavjetnog poroka Jone u trbuhu "velike ribe".
Razlog te izmjene kratkih i dugih dana je elegantno jednostavno mehaničko gibanje Zemlje oko Sunca koje se odvija milijardama godina.
Odakle ideja pakla? Pa iz Stara zavjeta, naravno:
Malahija 4,1
Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih - govori Jahve nad Vojskama - da im neće ostati ni korijena ni grančice. A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu. I gazit ćete bezbožnike kao prah pod nogama u dan koji spremam" - govori Jahve nad Vojskama."
Psalam 21,9
Tvoja ruka nek` pronađe sve dušmane tvoje, desnica tvoja neka stigne one koji te mrze! Nek` budu kao u peći ognjenoj kad se ukaže lice tvoje! Nek` ih Jahve gnjevom uništi, neka ih proguta oganj!"
Izaija 47,14
Gle, oni će biti poput pljeve, oganj će ih sažeći. Ni sami sebe neće izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neće ostat` ni žerave da se tko ogrije, ni ognjišta da uza nj posjedne! Takvi će ti biti vrači tvoji..."
Jeremija 17,27
"Ali ako me ne poslušate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada ću potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti."
Izaija 34,8
jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti. Potoci se njegovi obrću u smolu, prašina njegova u sumpor, i zemlja će mu postat smola goreća.
Ni noću ni danju ugasit` se neće, dim će joj se dizati dovijeka
Upravo je ova odmazda/osveta Božja ono o čemu zbori i novozavjetni pisac koji vjeruje u Isusov pakao:
2. Poslanica Solunjanima 1, 6-9
Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukom, a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva, kada - u onaj Dan - dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše.
Kvazi-pjesničko blebetanje politički "korektnih" teologa
Nekad Crkva nije imala nikakvih problema prijetnjom s Božjom kaznom za neposluh u obliku vječnog gorenja u paklenim mukama.
Držala je naobrazovan narod u krajnjem strahu od te vječne kazne i Božjega gnjeva. A i Apokalipsa s Isusovim krvavim ponovnim dolaskom je bila uskoro na vatima, dok su kuga i kolera harale poradi ljudskoga neposluha svećenstvu.
Današnji apologeti u doba političke korektnosti, nikako ne vole govoriti o paklu kao Božjoj kazni. To nekako grebe uši. Smislili su nove akrobacije da bi u svilenim rukavicama opisalu tu Isusovu gnusobu.
Pakao je tako postao "odsustvu dobra", "samoosuda na vječnu sramotu i beščašće", "dragovoljnom okretanju od Boga i biranju Pakla, koje Bog daje nama na slobodnu volju", ustrajanje u zlu, i slične apologetske pjesničke akrobacije. Bog je jako tužan ako neki svojevoljno se odluče za okretanje od Isusa/Boga, a to je pakao. Oni strpljivo čekaju da se svi obrate na katoličanstvo i postanu dobri, ali Bog, svetci i djevica Marija ne mogu se uplitati u slobodnu volju, pa s krokodilskim suzama glede kako ljudi skaču u ponor pakla jer su to sami htjeli, kao izraz prkosa protiv Dobra, Ljubavi i Istine. Oh kako su tvrdoglavi u svojoj zlobi i pokvarenosti..... Okrenuti od Boga, samim time su u paklu.
Ne znam kako se onda uklapa Isusov silazak u Pakao, kada je Isus Bog i Dobro, pa je Svome Ocu (samome Sebi) okrenuo leđa, "posjetio svoju totalnu Odsutnost", da "spasi" duše zarobljene u Paklu od njihove vlastite, slobodne volje... no On može sve, pa tako i ući u zlo i biti odsutan u svojoj prisutnosti", "jer nas voli" i ne želi da se vječno mučimo u paklu, ali "poštuje našu slobodnu volju".... i silno nas voli, iako je On taj koji je "Trojstveni sukreator" užasnih tortura u paklu.
Majku Božju je umjetno učinio slobodnom od slobodne volje, pa ona nije nikako mogla sagriješiti još od kad je bila zametak. Bog se potrudio da je spriječi u njezinim ženskim zlobama, tako da njegov Sin ima čistu rađaonicu. Što je tu loše? Pa tako ju je odmah posjeo u svoj raj i onemogućio da bude bačena u pakao.
Kako objasniti da je Bog stvorio ljude (savršene, nepogrješive - na svoju sliku i priliku - ali ne razlikuju dobro od lošega) znajući da će mnogi/većina "odabrati vječno prženje u Paklu", vječno škrgutati zubima, dok Božji odabranici uživaju u rajskom blaženstvu. Je li slobodna volja nešto DOBRO, ako može donijeti vječno mučenje i neopozivu ODVOJENOST OD DOBRA? A za nagradu za pokornost, vječni Raj? Je li DOBRO što je Bog unaprijed planirao poslati većinu stvorenih ljudi (koji ne priznaju njegovog Sina za mesiju-krista) u vječno ognjeno jezero? Najsmješnije je od svega da je Bog "DAO i stvorio čovjekovu slobodnu volju". Kao da ja programiram robota tako da bude slobodan (tj. neovisan o mom programiranju ?!). U raju će Bog ljudima oduzeti taj "lijepi darak" i oni više nikada neće moći sagriješiti. Bog voli da mu je raj jednouman, čist i pokoran.
Može li se birati zlo i vječni škrgut zubima u negiranju apsolutnoga Dobra? Je li to sloboda ili prije zaslijepljenost i neinformiranost da se bira nešto tako besmisleno?
Kad bi netko stajao pred "svjetlom same Istine", kako bi se mogao potom odlučiti za laž i tamu i propast?
Slobodna volja ispada zapravo da je namjerno Božje zatamnjenje uma, da bi nekima prijevarom mogao popuniti svoj pakao. Totalna teološka i logička besmislica. Gluparija kojih su teologije o Bogu pune ko muha na gnojnici.
Brutalna likvidacija bračnog para jer nisu sav svoj novac dali apostolima
Daj zadnju kunu svećenicima:
A Josip ... posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.
Sveti Petar brutalno ubija muža i suprugu:
Onaj tko proda svoje imanje i ne pokloni sve apostolima, nego nešto zadrži za sebe, likvidira se odmah. I on i njegova žena, na krajnje sadistički način:
Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. Petar mu reče: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja?
Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. Nakon otprilike tri sata uđe njegova žena ne znajući što se dogodilo. Petar joj reče: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko." A Petar će joj: "Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!" Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli.
(Djela 5,1)
Na slici je kršćanska slikarija bračnog para Ananije i Safire, kako ih proklinje i usmrćuje sveti Petar.
U silnu strahu više nitko nije odvajao novac za sebe. Sve su predali apostolima.
Poruka: daj pare svećenicima da te Bog ne satre.
Kako sadistički brutalno sveti Petar postupa. Ženi koja još ne zna da joj je suprug upravo preminuo od šoka, on se bahato istrese: "Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!" Pa je od šoka i ona umrla. (ili ju je smaknuo Bog/Isus na Petrovu kletvu).
Zašto Safira Svetom Petru nije rekla: "Marš, pohlepni zlotvore. Nisam zadržala novac i to zatajila Bogu, jer On sve zna, već od vas, gramzljivih lupeža, koji u strahu iznuđujete od vjernika svu njihovu imovinu. Zadržala sam nešto za slučaj nevolje. A tko si ti da se usuđuješ govoriti da lažem Svetomu Duhu, ti koji si našega Gospodina 3 puta zanijekao i koji je dobro rekao da iz tebe govori Sotona. Licemjeru i podlače!
Ako se treba izvršiti pravda onda tebe treba iznijeti s nogama naprijed, koji se usuđuješ biti toliko drzak i suditi nekome u Božje ime. Uzmi to što si dobio od naše sirotinje i prestani popovati ili mi vrati moj novac !"
Apologetska izmotavanja:
- Ananija i Safira su bili podli i zli. Svoje zlato nisu dali iskreno, nego jer su planirali da će apostoli uskoro postati slavni i bogati.
- ubio ih je strah Božji, kajanje, a ne Sveti Petar.
- poput Adama i Eve, ujedinjeni u svome zlu, zaslužuju najtežu kaznu.
- obuzeo ih je Sotona pa su potencijalni serijski ubojice malene dječice.
- "Sami su to tražili" - isto opravdanje koje agresivni nasilnik u vezi daje na pitanje zašto je tukao svoju suprugu ili djevojku. Zanimljivo je da teolozi isto opravdanje daju i za Pakao: "Bog je milostiv i voli vas, ali sami ste tražili vječnu torturu u Paklu. Bog je nemoćan protiv slobodne volje."
- lagali su Svetomu Duhu/Bogu - najgori od sviju grijeha.
Zapravo su lagali apostolima/svećenicima, a oni su, naravno, Božji miljenici. Bogu ne možeš lagat, jer je Sveznajući. Ako su supružnici "lagali Bogu", onda je svaka laž zapravo laganje Bogu. Stoga je glupavo opravdavat taj masakr time da su "izravno lagali Bogu".
- "Sotona je obuzeo njihova srca, a Petar je samo 'skinuo s njih božansku zaštitu', pa ih je zapravo usmrtio Sotona. A Petar je samo zlouporabio božansku moć koju mu je Bog udijelio. Tako da je Bog tu nevin, Petar je malko pogriješio, a Sotona je glavni zločinac."
Hmmmm. Mora se priznati nekim apologetima da su izuzetno domišljati kad treba opravdavati nečija smaknuća po njihovoj svetoj knjizi prepunoj budalaština. Za sve valja okriviti Sotonu, a ne Boga ili Božje slugane. Ali ako je za sve kriv Sotona, što ga Petar nije egzorcirao, i tako spasio dvoje kršćanskih vjernika, a ne da ih je pustio Sotoni da ih pobije po kratkom postupku?
Je li Ananija znao da baš mora dat sve do zadnje lipe apostolima, a dio novca da je totalno neprihvatljiv i opasan po život cijele njegove obitelji?
Kasnije piše da je vladao komunizam među vjernicima, i da su svi dobivali jednako. Nije li moralnije izbaciti supružnike iz toga sustava, nego obavljati čistke umorstvima? Pa njihov prilog je bio dobrovoljan!
Sveznajući Petar je imao izravno vezu do Gospodina Boga ili doušnike? Što se zbilo sa svim ostalim vjernicima, koji nisu stavili pred noge svećenicima zadnju lipu? Ta priča podsjeća na bajku o Akanu iz SZ, koji je zadržao nešto od plijena u ratnom pohodu, i nije to predao svećenicima, pa je likvidiran kad je to priznao i vratio, ali i cijela njegova nedužna obitelj koja je kamenovana i spaljena, Bogu u čast, svećenicima u korist.
Vidi se napredak Novoga Zavjeta - nisu pobili i njihovu djecu. U primitivna vremena prve Crkve, svećeničkoj kletvi se pridavao moćan, magijski utjecaj. Nekoga prokleti-ekskomunicirati, značilo je isto kao i tjelesno ubiti i poslati u vječni pakao. Ako bi netko takvoga ubio, automatski dobija oproštaj i ulaznicu za Raj.
Paralela postoji i sa starozavjetnom bajkom o proroku Elišeju koji kažnjava kradljivca (i sve njegove nedužne potomke) na licu mjesta s gubom:
Elišej ga upita: "Odakle dolaziš, Gehazije?" On odgovori: "Sluga tvoj nije bio izašao."
Ali mu onaj reče: Nijesam li bio u duhu ondje, kad se je netko iz svojih kola nagnuo k tebi? Nijesi li ti uzeo novce, da sebi nabaviš haljine, maslinike, vinograde, ovce i goveda, sluge i sluškinje?
I zato guba Naamanova neka prione vječno za te i za potomke tvoje!" I ostavi ga onaj, od gube bijel kao snijeg.
2. Kraljevima 5,26
Ne možemo ne sjetiti se i Isusove prispodobe o sebi kao Kralju, po kojoj će se "uzeti i ono što imaju, i smaknuti ih na licu mjesta":
Isus: "Kažem vam: svakome, koji ima, dat će se; a tko nema, njemu će se oduzeti, i ono što ima.
A ONE MOJE NEPRIJATELJE, KOJI NE HTJEDOŠE, DA JA KRALJUJEM NAD NJIMA, DOVEDITE OVAMO I POGUBITE IH PRED OČIMA MOJIM!
Pakao - kako je kratko opisan u današnjem Katekizmu
Od ove najneugodnije teme, teolozi bježe kao da im "gori pod petama". O kakvoj se kršćanskoj moralnosti može govoriti ako se dobra djela rade pod prijetnjom vječnog prženja u vatri, a za nagradu dobije vječno blaženstvo u Raju? Zar nije ljudski plemenitiji i vrijedan divljenja čin nekog ateista, koji ne očekuje ništa zauzvrat kad nekom pomogne iz čistog suosjećanja, nego vjerska sebična lukava kalkulacija da će biti nagrađeni rajskim užicima za svoju dobrotu? Kakvi su to likovi, koji bi dobro radili samo ako im se naplati obilnom, vječnom nagradom?
Citat: 1034 Isus često govori o "geheni", o vatri "koja se ne gasi", pripremljenoj onima koji do kraja života odbijaju vjerovati i obratiti se, i gdje se istodobno može izgubiti duša i tijelo. Isus teškim riječima navješćuje da će "poslati svoje anđele da pokupe sve (...) bezakonike i bace ih u peć ognjenu" (Mt 13,41-42), i da će izreći osudu: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni" (Mt 25,41).
1035 Crkva u svom naučavanju potvrđuje opstojnost pakla i njegovu vječnost. Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, "vječni oganj".
Tko se NEĆE spasiti od vječnog prokletstva u ognjenom jezeru?
Tko vjeruje u Njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.
Po Ivanu 3, 17
KATEKIZAM
VI. Nužnost krsta
1257 Sâm Gospodin tvrdi kako je krštenje nužno za spasenje. Stoga je zapovjedio učenicima da naviještaju evanđelje i da krste sve narode. Krštenje je nužno za spasenje onih kojima je evanđelje naviješteno te koji su imali mogućnost da zatraže sakrament. Crkva ne pozna drugog sredstva osim krštenja da zajamči ulazak u vječno blaženstvo.
1260 "Budući da je Krist umro za sve i da je konačan čovjekov poziv stvarno samo jedan, i to božanski, treba držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže vazmenom otajstvu." Svaki čovjek koji, ne poznavajući Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, traži istinu i čini volju Božju onako kako je spozna, može biti spašen. Može se pretpostaviti da bi takvi ljudi, kad bi upoznali nužnost krštenja, izričito poželjeli da budu kršteni.
Ova perfidna muljaža oko spasenja samo za one koji priznaju Krista, a za druge vječna patnja, lukavo je i pedantno zaobiđena. Gornji odlomci iz katekizma ustvari kažu da nekakvi Indijanci u prašumi, koji nikada nisu vidjeli katoličke misionare, mogu biti spašeni, jer bi Krista Isusa priznali i pokrstili se, samo da su čuli riječ o njemu. Oni pak, koji su za Isusa čuli, a ne prihvate ga.... zna se što su im katolici namijenili - vječnu smrt u paklenim mukama. Zato su se kršćanski misionari pobrinuli da Bibliju dovuku do najudaljenijih kutaka Zemlje. Tako su izvršili svoju misiju i mogu oprati svoje ruke. Malo tko nije čuo za stolara - Božjeg Sina - Otkupitelja grijeha cijelog svemira do kraja vremena.
Tko se NEĆE spasiti od muka?
Nema drugoga imena osim Isusa Mesije Nazarećanina
"Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina.....I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."
Djela 4, 10
Izvan Crkve nema spasenja:
Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. (7) Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam.
Ivan 15, 6
Papa Eugen IV, koncil u Firenci, “Cantate Domino,” 1441, ex cathedra (nepogrešivo pod Svetim Duhom izjavljuje):
“Sveta Rimska Crkva čvrsto vjeruje, propovijeda i tvrdi da svi oni koji su izvan Katoličke Crkve, ne samo pogani nego i Židovi ili heretici i šizmatici, ne mogu imati udjela u vječnome životu i otići će u vječnu vatru koja je pripremljena za đavola i njegove anđele, ako ne pristupe Crkvi prije kraja njihovih života; jedinstvo s ovim crkvenim tijelom je od takve važnosti da samo oni koji ostaju u Crkvi, crkveni sakramenti pridonose spasenju, a kad isti čine pokore, daju milostinju i druga djela pobožnosti, i ostale kršćanske prakse, primaju za to vječnu nagradu; i da nitko ne može biti spašen, bez obzira koliko milodara davao, i čak ako je prolijevao krv u Kristovo ime, ako nije ustrajao u okrilju i jedinstvu Katoličke Crkve.”
Ne primajte heretike u kuću i ne pozdravljajte ih - to su kandidati za pakao!
Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje u nauku, ima i Oca i Sina. Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima.
II Ivanova 10
"Volite spektakle? Očekujte najveći od svih spektakla, zadnji i vječni sud univerzuma.
Kako ću se diviti, kako ću se smijati, kako ću se radovati, kako biti egzaltiran, kada ugledam tako mnogo ponosnih monarha, i zamišljenih božanstava, kako stenju u najdubljim ponorima tame; tako mnogo sudaca koji su progonili ime Gospodnje, kako se rastapaju u žešćim vatrama nego što su ih oni ikada zapalili protiv kršćana;"
– Tertulijan, crkveni otac dok slini od pomisli na Armagedon. (Gibbon, Decline & Fall, 15)
Katekizam ima povoljne vijesti za one koji vjeruju u Isusa unutar Katoličke Crkve:
Svi koji su ikada umrli izići će iz svojih grobova, i pravedni i nepravedni.
Zatim će nastati Posljednji Sud (bez odvjetnika, naravno, niti žalbe) .
Pa će tko u pakao tko u raj.
Svi ćemo dobiti ponovno svoja fizička tijela. Vjerojatno će stari biti u cvijetu mladosti, a djeca i fetusi će odrasti u raju... Sulude li fantazije. U raju, kao niti paklu, nema spolnih odnosa, jedenja hrane itd. Pa što će nam onda fizička tijela sa svojim spolnim i probavnim sustavima, prazna crijeva itd. ?
I preobrazit će se CIJELI svemir.
A vjernici će izgubiti osjećaj za bol i patnju, osjećat će samo savršenu sreću cijelu vječnost.
Citat:
1038
Posljednjem sudu prethodit ce uskrsnuće svih mrtvih, "pravednika i nepravednika" (Dj 24,15). To će biti "čas kad će svi koji su u grobovima čuti glas Sina čovječjega. I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće zivota, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude" (Iv 5,28-29). Tada će Krist "doći u slavi i svi anđeli njegovi s njime (...). I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi s desna, a jarce slijeva (...). I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni" (Mt 25,31. 32. 33. 46).
1042 Na kraju vremenâ, Kraljevstvo Božje doći će u svoj punini. Poslije općega suda, pravednici će, proslavljeni u tijelu i duši, kraljevati zauvijek s Kristom, i sam će svemir biti obnovljen.
1044 U tom novom svemiru, nebeskom Jeruzalemu, Bog će prebivati među ljudima. "I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti, jer - prijašnje uminu" (Otk 21,4).
Nekrštene bebe idu ravno u Pakao u vječnu vatru ?
Sv. Augustin je snažno podupirao ovu gnjusobu; svi crkveni oci su je prihvaćali bez izuzetka. Doktrina vjerojatno potječe od biskupa Sv. Fulgentijusa (CE. vi, 317) koji ovako formulira odvratnu doktrinu: “Budite sigurni, i ne sumnjajte, da ne samo ljudi koji su stekli mogućnost razumnog zaključivanja nego i malene bebe koje su započele svoj život u majčinim utrobama i tamo su umrle, ili koje su, upravo rođene, otišle s ovoga svijeta bez Sakramenta Svetoga Krštenja, primljena u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, moraju biti kažnjene vječnom patnjom neumrle vatre; jer premda nisu počinile nikakova grijeha po vlastitoj volji, ipak su nasljedovale prvotni grijeh, po svome putenom začeću i rođenju.” (sec. 70.)
Katolička enciklopedija kaže: “Sveti Augustin je mislio da nekrštena djeca idu u Pakao, premda je napomenuo da, uslijed nedostatka osobne odgovornosti i krivice za istočni grijeh, njihove patnje u Paklu su im nešto smanjene” (vol. 8, str. 590).
Papa Pavao III, Koncil u Trentu, Can. 5 o sakramentu krštenja, Sess. 7, 1547., ex cathedra:
“Ako netko kaže da je krštenje [sakrament] opcija, tj. da nije nužno za spasenje (cf. Jn. 3:5): neka bude proklet (ekskomuniciran, izopćen iz zajednice vjernika).”
Papa Pavao III, Koncil u Trentu, Can. 2 o sakramentu krštenja, Sess. 7, 1547., ex cathedra: “Ako itko kaže da stvarna i prirodna voda nije nužna za krštenje, i time iskrivljuje riječi našega Gospodina Isusa Krista: ‘"Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.’ [Ivan 3,5], u neku vrstu metafore, neka bude proklet.”
Papa Eugen IV, Koncil u Firenci, “Exultate Deo,” 22. studeni, 1439.:
“Sveto krštenje, koje je vratnica duhovnog života, drži se na prvom mjestu među svim sakramentima; preko njega mi smo postali sudionicima Kristovim i tijelom Crkve. A budući da je smrt ušla u univerzum kroz prvog čovjeka, "ako nismo ponovno rođeni iz vode i Duha, ne možemo,’ kako Istina kaže, ‘ući u Kraljevstvo nebesko’ [Ivan 3,5]. Materija ovoga sakramenta je stvarna i prirodna voda.”
Dakle prokletstvo je bačeno na sve one koji kažu da sakrament krštenja nije nužan za spasenje. Kao i oni koji bi rekli da je krštenje nužno, ali ne samo krštenje vodom, nego krštenje "željom", "krvlju" ili u nekom drugom 'spiritualnom ili simboličkom' smislu.
Današnji teolozi su malo oprezniji. Kada bi otvoreno tvrdili ovakvu grozotu, ubrzo bi izgubili svu svoju pastvu. Stoga pribjegavaju oprobanom triku: oni tobože NE ZNAJU što će se desiti s nekrštenom dječicom, pa ljigavo glume "političku korektnost".
1261 Što se tiče djece umrle bez krštenja, Crkva ne može drugo nego ih povjeriti Božjem milosrđu, što i čini u obredu njihova ukopa. Veliko Božje milosrđe, naime, koje želi da se svi ljudi spase, i Isusova nježnost prema djeci kada govori: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im!" (Mk 10,14), dopuštaju da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja. To zahtjevniji je stoga poziv Crkve da se maloj djeci ne priječi da po daru svetoga krštenja dođu Kristu.
1283 Glede djece umrle bez krštenja, liturgija Crkve nas poziva da imamo pouzdanje u Božje milosrđe te se molimo za njihovo spasenje.
Godina je 2007. (21. stoljeće) i teolozi, nakon mnogo godina detaljnog studiranja svetog spisa (Biblija) i crkvenih praksi, "zaključuju" (Vatikanska internacionalna teološka komisija) da postoje DOBRI RAZLOZI za NADU da bebe koje umru, a nisu krštene idu u raj.
Iako su to neki novinari najavili kao "ukidanje limba", ne vidim nikakav pomak od starog katekizma. Crkvenjaci i dalje nisu sigurni da nekrštene bebe neće završiti u paklu, pa se i dalje NADAJU da će ipak otići u raj.
Iz ovog lukavo sročenog mimoilaženja doktrine o kazni paklom svih koji nisu kršteni proizilazi:
- ispruženi prst prijetnje: "Jer ako priječite da dječica dođu do Mene, tj. ne krstite ih...!!" teško vama, a i njima.
- Jehovina silna milost dopušta da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja, tj. za njih treba platiti svećenički obred pri pokopu, ali i usrdno moliti Boga/Isusa/djevu Mariju da se "ne bace u vatru tj. spase" iako nisu mogli počiniti nikakvo zlo.
- ako nekrštena beba/dijete/embrio nije imala naručeni obred kod pokopa, završit će u PAKLU (vatra + vječni škrgut zubiju*) kao i svi oni koji nisu kršteni.
________________
* Hoće li Bog stvoriti novorođenčadi/embrijima u Paklu i malena zubala da se obistini istinita riječ Božja/Isusova o "plaču I škrgutu zubiju?"
Tko bi nam mogao bolje opisati prilike koje vladaju u Paklu od Velečasnog Arnall-a* ?
_______________
* Lik iz djela "Portret umjetnika u mladosti" od James Joyce-a
Ovdje je dio gdje Velečasni Arnall strastveno propovijeda o paklenoj vatri:
Tortura vatrom je najveća patnja kojom je mučitelj ikada podvrgavao svoje žrtve...ali našu zemaljsku vatru je stvorio Bog za dobrobit čovjeka...dok Paklena vatra ima drugu kvalitetu i Bog ju je stvorio da mukama kazni nepokajane grješnike...Osim toga, naša zemaljska vatra uništava dok gori, tako da što je intenzivnija to je kraće njeno trajanje: ali paklena vatra ima svojstvo da čuva ono što pali i bjesni s nevjerojatnom silinom, ona plamti vječno...I ta užasna vatra neće djelovati na tijela prokletih samo izvana, nego će i svaka izgubljena duša biti pakao u samoj sebi, neograničena vatra koja bjesni u svojim vitalnim dijelovima.
O, kako je užasna sudba ovih bijednih bića! Krv vrije i kipti u venama, mozak ključa u lubanji, srce u prsima se žari i želi prsnuti, utroba je crvena usijana goruća masa, osjetljive oči plamte poput rastopljenih kugli...To je vatra koja dolazi izravno od Boga, ona ne gori sama po sebi, već kao instrument božanske osvete...Svako fizičko osjetilo je mučeno, kao i svaka sposobnost duše: oči s neprodornom krajnjom tamom, nos s odvratnim mirisima, uši s urlicima i jaucima i zapomaganjima, ukus odvratne tvari, gubava zagađenja, bezimena gušeća prljavština, dodir s usijanim žaokama i kopljima, uz surove vatrene jezike. Kroz sve osjete, besmrtna duša biva vječno mučena u samoj svojoj biti, sred legija i legija žareće vatre raspaljene u bezdanu uvrijeđenog Svemogućeg Boga i raspirivane u trajnu i sve veću buktinju daha Božanskog bijesa.
*
A ovdje Velečasni Arnall govori o trajanju Pakla:
*
Zadnja i vrhunska tortura svih tortura tog užasnog mjesta je vječnost pakla. Vječnost! O, grozne li i silne riječi. Vječnost! Kako um čovječji da to shvati? I sjetite se, to je vječnost patnje. Premda boli pakla ne bi bile tako strašne same po sebi, one postaju bezgranične, jer im je sudbina da traju dovijeka. Ali dok su vječne ujedno su, kao što znate, nepodnošljivo intenzivne, nepodnošljivo duboke. Podnositi tek ujed insekta za svu vječnost bilo bi strašna muka. Kako je onda podnijeti mnogostruka mučenju pakla zauvijek? Zauvijek! Za svu vječnost! Ne za godinu ili dvije, već uvijek. Pokušajte zamisliti užasno značenje toga. Više puta ste vidjeli pijesak na obali mora. Kako fina su njegova sitna zrnca! I koliko još mnogo ovih zrnaca stane u šaku djeteta koje se igra.
A sada zamislite planinu od toga pijeska, milijun kilometara visoku, koja dostiže s jednog kraja zemlje na drugi, i milijun kilometara široka, kako se širi do najudaljenijih mjesta, i milijun kilometara debela; i zamislite da se takva strašna masa bezbrojnih zrnaca pijeska pomnoži s brojem lišća u šumama, kapima vode u oceanima, perjima ptica, ljuskama riba, dlakama svih životinja, i atomima u ogromnom zračnom prostranstvu: i zamislite da na kraju svakog milijuna godina, malena ptičica doleti na tu planinu i odnese u svome kljunu sitno zrno pijeska. Koliko će milijuna i milijuna stoljeća proteći prije nego što ta malena ptičica odnese tek jedan kubik od te planine, a koliko će tek eona i eona vremena proći dok to sve ne odnese? A ipak, na kraju tog ogromnog raspona vremena, ne može se reći da je protekao niti trenutak vječnosti. Na kraju svih tih milijardi i trilijuna i kvadrilijuna godina, vječnost tek što je započela.
I ako se planina ponovno uzdigne nakon što ju je ptičica odnijela na drugo mjesto, pa se vrati i, zrno po zrno, opet je prenese, da se planina spusti i podigne toliko puta koliko je zvijezda na nebu, atoma u zraku, kapi u morima, lišća na stablima, perja u ptica, ljuski riba, dlaka životinja, na kraju svih tih neizbrojivih podizanja i spuštanja te neizmjerno velike planine, ne možemo reći da je protekao jedan tren u beskonačnosti; čak i tada, na kraju tako duga perioda, nakon toliko eona da nam se zavrti u glavi, vječnost Pakla tek što je započela....
*
Pa sad recite, vjernici, da ne prihvaćate Radosnu vijest Gospodina koji Vas Voli. Ili ste zgroženi sadističkim ŽAROM s kojim se svećenici raduju što će zadesiti sve koji se smiju njihovim gluparijama?
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu
, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.
Po Ivanu 3, 17
Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla."
Dobro da znamo tko je Vrhovni Inkvizitor koji će suditi ljudima i bacati ih u svoj PAKAO, jer Ga ne časte.
Ili drugim riječima (druga strana medalje):
"Bog je toliko mrzio ovaj svijet da je poslao u okrutnu smrt svoga jedinoga Sina,
tako da svatko tko u Njega NE povjeruje
bude uništen i vječno gori u Paklu."
Svjedočanstvo o RASKRŠTENJU
i
odricanjuod PRIPADNOSTI CRKVI
_ _ _
Nakon razboritog promišljanja, ja,
________________________________ ,
budući da sam bio/bila podvrgnut/a ritualu kršćanskog krštenja
kao beba (prije dosezanja doba zrelosti),
ovime se javno odričem bilo kakvih posljedica gore spomenutog čina
i odričem Crkve koja je taj ritual izvela nadamnom.
U ime ljudskog razuma, odbacujem sva njezina vjerovanja i svo ostalo njezino praznovjerje -
a posebno podmuklo vjerovanje da se beba mora očistiti krštenjem
od navodnog "istočnog grijeha" i zlih sila navodnih demona, jer inače ide u Pakao na vječne muke.
Ovime se želim isključiti iz napuhanih tvrdnji o broju crkvenih članova temeljenih na
prošlim statistikama krštenja koje se, na primjer, koriste za stjecanje zakonskih
privilegija crkve.
Potpisao/la: ________________________________
Posvjedočio/la: ________________________________
Dana _______ godine __________
Odakle toliko brutalnog nasilja u Isusovim riječima? Zašto se prikazuje kao okrutni Kralj koji sije strah od Pakla i kazne? Je li zaista bio tako brutalan taj čovjek, ili je naprosto priča o Njemu sklepana iz Stara zavjeta?
Ako ste proučili stranice "Znanosti i Biblije", odgovor vam je već jasan bez savjetovanja s vrhunskim teolozima - to je preuzeto iz "Starog" zavjeta. Tu doznajemo da je Mesija tj. Krist, Božji Sin, rođen od Boga, koji donosi gnjev Božji, ali i blagoslov narodima koji su Mu pokorni, dok nevjernici gore u peći ognjenoj, a o "svemu" što je Krist činio morat će propovijedati "budući naraštaj" ... pisac Marko novoga zavjeta, koji se pojavio jedan naraštaj nakon zbivanja iz mita o Isusu.
Psalam 2.
Mesijanska drama
Ja sam pomazao kralja svojega na Sionu, svetoj gori svojoj."
7 "Objavljujem krepku riječ Gospodnju; on mi reče: "Ti si Sin moj, ja te rodih danas.
8 Samo zaželi od mene: "i dat ću ti narode za baštinu i krajeve zemlje u posjed tvoj!
9 Udarit ćeš ih gvozdenom palicom, razbit ćeš ih kao sud lončarski!"
10 Sad, vi kraljevi, opametite se; naučite se, vi suci na zemlji!
11 Poklonite se Gospodu sa strahom, častite ga s trepetom!
12 Poštujte Sina, da se ne razgnjevi, i vaša vas osnova ne unesreći; jer će se gnjev njegov brzo raspaliti. Blagoslovljeni su svi, koji se u njega uzdaju!
Psalam 21 i 22
Ruka će tvoja dostići sve neprijatelje tvoje; desnica tvoja uhvati sve mrzitelje tvoje.
9 Kao u ražarenoj peći ti ih izgaraš, čim se pojaviš; Gospod ih uništi u jarosti svojoj, i oganj će ih proždrijeti.
10 Rod njihov uništavaš na zemlji, potomstvo njihovo kod djece čovječje.
11 I ako namisle proti tebe zlo i zasnuju spletke: oni ne izvedu ništa.
12 Jer ih prisiliš da se okrenu u bijeg; lukom svojim ciljaš na lice njihovo.
13 Neka je tebi pobjeda, Gospode, zbog snage tvoje! Mi ćemo pjevanjem i igrom slaviti jakost tvoju.
27 Toga se spominjući obratit će se Gospodu svi krajevi zemaljski; klanjajući se bacit će se pred tobom sva plemena naroda.
28 Jer je Gospodu kraljevstvo, on je vladalac narodima.
29 Pred njim će samo pasti oni, svi će se knezovi zemaljski pokloniti pred njim, svi koji silaze u prah
30 Njemu, koji predade život svoj, služit će potomstvo.
31 O Gospodu pripovijedat će se budućemu naraštaju, dobrota njegova govorit će se narodu, što će kasnije živjeti: On je to izvršio!
Hula je najveći zločin protiv čovječanstva, koji se ne prašta nikada (NZ)
Knjiga Mudrosti (SZ)
I. MUDROST I KOB ČOVJEKOVA
Jer sveti duh pouke bježi od prijevare i uklanja se od misli bezumnih i uzmiče kad se nepravda pojavi. Jer mudrost je duh čovjekoljubiv, ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi, jer Bog proniče bubrege njegove, istinski mu srce nadzire i sluša njegove riječi.
Jao vama, koji zlo zovete dobro, i a dobro zlo! Koji pravite od tmine svjetlost, a od svjetlosti tminu, koji pravite od gorkoga slatko, a od slatkoga gorko!
Izaija 5,20
Lik Isus ponavlja taj propis o "huli" kao najcrnjem zločinu, nakon što je spomenuto da su njegovi mislili da je poludio, a teolozi govorili da je obuzet Sotonom:
"Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!"
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle."
"Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga." Jer govorahu: "Duha nečistoga ima."
Dakle tu vidimo da je židovima predbacivao najcrnji grijeh koji postoji, a za koji neće dobiti oproštaja nikada, a taj je da su govorili da ima nečistoga duha (mislili su da ga je opsjeo kakav demon pa viče i proklinje s trgova ko današnji propovjednici udareni Biblijom u glavu.)
Najgore zločine (silovanja, pedofilstvo, lomače sa živim gorećim ljudima, genocide, plinske komore...) Bog će oprostiti, ali reći nešto kontra ili ispravljeno o religijskoj priči svećenstva ("hula"), eeee to Bog nikad neće oprostiti.
Neki smrtni grijesi koji vode ravno u pakao
Smrtni grijeh je onaj grijeh, koji se svjesno i slobodno počini (vidi dolje neke do smrtnih grijeha), a koji osobu vodi pravo u vječni Pakao na muke. Samo jedan smrtni grijeh vodi u pakao. Nakon smrti više nema oprosta. Samo jedan čin masturbacije, nepokajano učinjen, može dovesti do slanja u pakao.
Katolička Crkva drži ove stavke svojim naukom (kritičarima ili negatorima slijedi kazna paklom):
1. Kada god djeluje službeno kao Božji glasnogovornik, Papa je nezabludiv, kao i službeni Katekizam Katoličke Crkve (KKC).
2. Kao što vjeruju u Evanđelje, u istoj mjeri se od katolika očekuje prihvaćanje službene crkvene doktrine.
3. Na Sudnji dan, slijedeći Kristov primjer, svi će ljudi TJELESNO uskrsnuti (materijalna tjelesa opet zadobiti) i biti besmrtni za boravak u raju ili paklu.
4. Poznati popis loših osobina "7 smrtnih grijeha" ne sadrži nužno nijedan pravi smrtni grijeh kako ga definira Crkva.
5. Smrtni grijeh je ozbiljan prekršaj koji vodi u pakao, gdje će osoba zauvijek trpiti duševno i fizičko mučenje.
6. Smrtni grijeh ne moze biti umanjen olakotnim okolnostima i dobrim djelima koje je osoba možda učinila.
7. Svi smrtni grijesi (kao npr. ubojstvo) jednako vode u pakao.
8. Budist, hinduist, židov i ateist, koji prije nego umru nisu prihvatili Krista, umiru u smrtnom grijehu.
9. Kada katolik (prekine ići u Katoličku crkvu i umjesto toga) počne ići na misu u Pravoslavnu ili Protestantsku crkvu, čini smrtni grijeh. Krštenje se priznaje svima koji ispovijedaju vjeru u Sveto Trojstvo, a sakramentom krštenja čovjek postaje dio Tijela Kristova. S druge strane, naknadno odbacivanje katoličkog nauka je smrtni grijeh koji dovodi do gubitka posvetne milosti te, poslijedično, i spasenja od pakla. Krštenje ga neće spasiti od pakla.
10. Civilni razvod je teški grijeh; razvod crkvenog braka nije moguć. Crkva ima rješenje u frazi "proglašavanja ništavnosti crkvenog braka tj. da se brak prije uopće nije sklopio" - Tako je poznati pjevač mogao "ponovno sklopiti crkveni brak", jer mu je Crkva poništila prethodno "sklopljen". No to je više izuzetak nego pravilo.
- ako razvedena osobe uđe u novu zajednicu ("a pred Bogom-Isusom je uvijek u prvom braku"), to je preljub što jest smrtni grijeh. Mora ostati u celibatu do smrti, ako više ne može živjeti s osobom s kojom je crkveni brak sklopila.
Nema veze ako tu osobu voli i ona nju, a osoba ih crkvenog braka ju je maltretirala. Lik Isus je to spojio, pa to nitko više ne smije rastavljati.
11. Seks izvan braka je smrtni grijeh. (Naravno, to se odnosi i na predbračni seks katolika vjerenika i vjerenice.
Istospolnima je brak zabranjen, kao i onima koji kod stupanja u brak ne mogu imati djece (npr. paraplegičari))
12. Analni seks je smrtni grijeh. Svaki oblik ejakulacije izvan vagine (čak i u braku) jest grijeh.
13. Pobačaj je smrtni grijeh. Pobačaj nije nikada dozvoljen, pa ni da se spasi život djevojčice koju je silovao očuh ili brat. Zametak od par dana se mora sačuvati pod svaku cijenu (nauštrb bilo kakva prava odrasle žene i njezine obitelji).
14. Korištenje kondoma, pilula ili bilo koje vrste kontracepcije je smrtni grijeh.
15. Svršavanje izvan partnerice i prolijevanje sjemena je također oblik kontracepcije, stoga smrtni grijeh.
16. Masturbiranje je teški grijeh i teški moralni poremećaj.
17. Vještice i čarobnjaci su postojali ili postoje.
18. Prakticiranje čarobnjaštva je smrtni grijeh.
19. Preskakanje mise, bez jako dobrog opravdanja, je smrtni grijeh. Direktno kršenje jedne od 10 zapovijedi.
20. Odbijanje službenog nauka Katolicke Crkve i drugačije tumačenje Kristovog učenja je Smrtni grijeh (a može biti i hereza).
Katolički teolozi raspravljaju i o pitanju gubi li se djevičanstvo i pukim činom samozadovoljavanja (iako je djevičnjak ostao cijeli).
Medicinske implikacije: istraživanja su pokazala da samozadovoljavanje u mladosti smanjuje rizik od raka prostate. Dakle još jedan slučaj gdje je Katolička Crkva "kultura smrti", a ne "za život".
Izgledi spasa od pakla za nekatolike: istraživanja su pokazala da oko 95% odraslih muškaraca i 65 do 70% žena masturbira (kler značajnije ne odstupa od toga pravila). To očigledno ne vrijedi samo za katolike nego sve vjernike.
Stoga, ako je pojava samozadovoljavanja povezana sa smrtnim grijehom, vječna sudba nekatolika je ugrožena.
Srećom po katolike, koji imaju dostupan sakrament ispovijedi i otpuštenja grijeha, oni mogu obnoviti svoj spas od vječnih paklenih muka. Sudba ne-katolika je tako, upitna, u najmanju ruku. Premda se teolozi nevoljko konkretno izjašnjavaju o tome, da ne ispadnu zadrti.
Koliko nas ljudi, Isus planira pobacati u pakao?
Većinu.
Uska vrata
Isus se dere: “Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!” (Mt 7, 13-14).
Isus prijeti: “Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.” (Mt 22, 14).
Petrova Prva poslanica laprda: “I ako se pravednik jedva spasava, opak i grešnik gdje da se pojavi?” (1 Pt 4, 18).
U mnogim tekstovima deklamira grijehe koji će ljude baciti u pakao (1 Kor 6,9-10; Gal 5,19-21; Ef 5,3-6).
Filipljanima se grozi: “Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!” (Fil 2, 12).
Među grčkim bradonjama u haljinama, Irenej, Bazilije i Ćiril Jeruzalemski su tipični u tumačenju redaka poput Matej 22, 14 u smislu da će većina čovječanstva biti strmopiždena u vječni oganj. Svetac Ivan Zlatousti, istaknuti antisemit istočne tradicije, bio je posebice sadistički nabrijan: “Među tisućama ljudi, nema ih niti stotinu koji će biti spašeni, a nisam ni u taj broj siguran; jer toliko je razvratnosti među mladima, a toliko nemara među starima.”
Augustina se smatra predstavnikom zapadnih otaca. U prepirci s donatistom Kreskonijem Augustin papagajski ponavlja Mateja i Otkrivenje kako bi ukazao da premda je broj spašenih velik, dopušta da je veći broj izgubljenih. U 21. knjizi klepetanja "O državi Božjoj" prvo opovrgava ideju da su svi ljudi spašeni, zatim opovrgava da su svi kršteni katolici spašeni, i konačno opovrgava da su svi kršteni katolici koji ustraju u vjeri spašeni. Taj grozni vjerski fanatik samozadovoljno bi u raj smjestio samo nekolicinu fanatika sličnih sebi, sve druge vidi kako gore u mukama u Isusovu i Marijinu paklu.
Veliki srednjovjekovni skolastici nisu puno optimističniji. Toma Akvinski, kojeg se može uzeti za njihova vodećeg propagatora, u bezvrijednoj Summa Theologiae tvrdi da Bog "osuđuje neke ljude". Malo kasnije lukavo zaključuje da samo Bog znade točan broj odabranih. Ali i zluradi Toma uživa u pomisli da je broj "spašenih" od Isusova pakla relativno malen. On to pseudo-filozofskim rječnikom palamudi ovako: "Budući da je naša ljudska narav pala, i jer je vječno blaženstvo dar koji je daleko iznad moći i zasluga svake stvorene naravi, za očekivati je da najveći broj ljudi neće uspjeti u dostizanju tog cilja."
Drugim riječima, najveći dio ljudi, po tom najvišem crkvenom laprdatoru, "Bog otac, Isus i Marija" bacaju u pakao.
Nadmeni barokni teolozi prate tu liniju sadizma i bezumlja. Francisco Suarez u svom traktatu o predodređenju se pita: "Koliko je spašenih?" Oslanjajući se na Matejevo Evanđelje, svece Ivana Zlatoustog, Augustina i papu Grgura, predlaže sljedeću svoju procjenu. Ako se pita o broju svih ljudi koji su živjeli od postanka svijeta pa sve do njegova svršetka, onda broj strmopiždenih u vječnu vatru zasigurno nadmašuje broj izabranih. To je za očekivati zbog toga što ljudi nisu mogli ispravno spoznati Boga prije Kristova dolaska, a i od tada mnogi svejedno ostaju u tami. Ako se uzme da termin “kršćanin” uključuje heretike, šizmatike i krštene otpadnike, svejedno se čini da će većina biti osuđena. Međutim, ako se to pita o onima koji umiru u Katoličkoj Crkvi, Suazrez smatra da je onda tu većina umrlih spašena, jer mnogi umiru prije nego što mogu smrtno sagriješiti, a mnogi drugi su ojačani sakramentima.
Smrt dakle mnoge katolike spašava da ne sagriješe pa zato ne odu u pakao....
Suarez je čak relativno optimističan u odnosu na druge katoličke teologe tog vremena. Kanizije i zločinac Bellarmino su primjerice bili uvjereni da je većina ljudske rase izgubljena.
Više istraživanja koje su objavili katolici početkom 20. stoljeća pokazuje da je postojao praktični konsenzus crkvenih otaca i katoličkih teologa u kasnijem vremenu o tome da će većina čovječanstva završiti u paklu. A Bog je to naravno znao kad je kreiro ljude i podao im slobodnu volju.
Toliko o bezvrjednom laprdanju zvanom teologija.
Sadistički detaljan opis pakla na kur'anski način:
Muhamed, uz lik Isusa od kojega je to preuzeo, propagiranjem ideje o vječnom paklu s torturama neistomišljenika, time se svrstava na dno dna ljudske misli.
One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamijenićemo im ih drugim kožama da osjete pravu patnju.
Kur'an, sura 4, ajet 56.
Allah će na Sudnjem danu odvojiti vjernike od židova, sabijaca, kršćana, poklonika vatre i mnogobožaca. Allah je, zaista, o svemu obaviješten. ...
Ova dva protivnička tabora spore se oko Gospodara svoga; onima koji ne budu vjerovali biće odijela od vatre skrojena, a ključala voda biće na glave njihove ljevana;
od nje će se istopiti ono što je u trbusima njihovim, i koža,
a gvozdenim maljevima biće mlaćeni;
kad god pokušaju zbog teškog jada iz nje izići, biće u nju vraćeni: "Iskusite patnju u užasnoj vatri!"
Kur'an, sura 22, ajet 17-23.
Paklene vatre i mučenje nevjerovatelja u Kur'an, glavna je tema nečasnog i nasilnog Kur'ana, koja se uporno i dosadno ponavlja iz stranice u stranicu.
Riječ "An-Naar" (paklena vatra) spomenuta je čak 145 puta u Kur'anu.
Zastrašivanje naivnih i neukih ljudi s mučenjem kojim prijeti Allah da ih se prisili strahom na islam:
55_35
Na vas će se ognjen plamen i rastopljeni mjed prolivati, i vi se nećete moći odbraniti
41 a grješnici će se po biljezima svojim poznati, pa će za kike i noge ščepani biti
43 'Evo, to je Džehennem koji su grješnici poricali!'
44 I između vatre i ključale vode oni će kružiti –
45 pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!
A onima koji povjeruju u sve te Kur'anske bedastoće, obećavaju se rajska zadovoljstva - umjetno naštancane djevice-hurie na "svili i kadifi":
54 Odmaraće se na posteljama čije će postave od kadife biti, a plodovi u oba perivoja nadohvat ruke će stajati –
56 U njima će biti one koje preda se gledaju, one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije dodirnuo –
58 biće kao rubin i biser –
56_17
17 služiće ih vječno mladi mladići,
18 sa čašama i ibricima i peharom punim pića iz izvora tekućeg
19 od koga ih glava neće boljeti i zbog kojeg neće pamet izgubiti
Ali odmah i zastrašivanje:
41 A onî nesretni – ko su nesretni?!
42 Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj
43 i u sjeni dima čađavog,
Užasna tortura je predviđena za one koji ne vjeruju da će Allah oživjeti sve mrtvace:
50 u određeno vrijeme, jednog određenog dana biće sakupljeni, i tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljenje, sigurno, s drveta Zekkum jesti, i njime ćete trbuhe puniti, pa zatim na to ključalu vodu piti, poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti'; to će na onome svijetu biti gošćenje njihovo!
Hvalite Veličanstvenog Allaha da ne biste bili pečeni na vatri:
92 A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali, pa, ključalom vodom biće ugošćen i u ognju prženjem. Sama je istina, zbilja, sve ovo – zato hvali ime Gospodara svoga Veličanstvenog!
Sadistička kuranska zluradost:
67_6 A za one koji ne vjeruju u Gospodara svoga kazna je Džehennem, užasno je on boravište! Kad budu u nj bačeni, pucketanje njegovo će čuti, i on će ključati, skoro da se od bijesa raspadne. Kad god se koja gomila u nj baci, stražari u njemu će je upitati: 'Zar nije niko dolazio da vas opominje?'
- ko će nevjernike od neizdržljive patnje zaštititi?'
11_106 I nesretni će u Džehennem, u njemu će teško izdisati i udisati;
Pržite nevjernike u okovima:
69_30 'Držite ga i u okove okujte, zatim ga samo u vatri pržite, a onda ga u sindžire sedamdeset lakata duge vežite, jer on u Allaha Velikog nije vjerovao
14_49 Toga dana ćeš vidjeti grješnike povezane u zajedničke okove; košulje će im od katrana biti, a vatra će lica njihova obavijati
Radi drugačijeg uvjerenja vjernika o Bogu - u vatru s njima!
41_23 I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali.' Pa i ako budu trpjeli, njihovo boravište će Vatra biti; a ako budu tražili naklonost Allahovu, njihovoj molbi neće se udovoljiti.
27 Zato ćemo Mi, sigurno, dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i kaznićemo ih najgorom kaznom za djela koja su počinili.
28 To je kazna za Allahove neprijatelje, vatra u kojoj će im vječna kuća biti, kao naplata što su dokaze Naše stalno poricali.
• O moj Isuse
O moj Isuse oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Tvoga milosrđa.
Marijo, Majko naša, očuvaj nas od smrtnoga grijeha i paklenoga ognja, po vlasti koju Ti je vječni Otac dao!
Izum raznih kršćanskih sekti o blažoj inačici sadističkog Isuso-Marijino-Božjega pakla:
Neke kršćanske sekte došle su na ideju da pakla nema, da je mit o vječnom paklu izmišljotina Katoličke crkve. Jehovini svjedoci, adventisti, mormoni, Armstrongova svjetska Božja crkva, kristadelfijanci, crkva Kršćanske znanosti, a odnedavno i mnogi evangelici-laprdaši, naučavaju da pakao ne postoji ili da ne postoji vječno, tj. samo određeno vrijeme dok grešnici ne ‘plate dug’, ili gori zauvijek ali je prazan. Prema ovoj hipotezi na Isusovo-crkvenu sumanutu hipotezu, nakon Sudnjega dana spašeni idu u nebo, a grešnici će biti uništeni, tj. prestat će postojati (ili odmah ili nakon nekog vremena, ovisi o vjerskom fritulašu koji je iskemijao svoju tezu).
Njima se čini da bi Bog inače bio jedno okrutno i osvetoljubivo biće: "krvoločan monstrum koji održava pećnice vječnog Auschwitza za žrtve, kojima ne dozvoljava niti se pokajati, niti umrijeti."
Albert Einstein u privatnom razgovoru koji se odnosio na Vatikanski ugovor s Hitlerom reče: "Od kada se to može istodobno sklopiti pakt s Kristom i Sotonom?"
“Sasvim je moguće da možemo napraviti veće stvari od Isusa, jer ono što je napisano u Bibliji o njemu, pjesnički je ukrašeno.”
Albert Einstein; citiran od W. I. Hermanns, "A Talk with Einstein," X 1943, Einstein Archive 55-285; Alice Calaprice, ed., The Expanded Quotable Einstein, Princeton, NJ: Princeton University Press, 2000, str. 215.
