Znanost protiv Biblije

Vitalni starci - izvor degeneracije
Jedan od glavnih razloga za započinjanje lanca degenerativnih genetskih promjena je kada stariji muškarci prave djecu (muško sjeme vremenom degenerira). Pojavu nasljednih bolesti još pogoršava reprodukcija unutar klana, plemena ili bliskih srodnika.

Protulijek:
1. što veća genetska raznolikost (brak između osoba različitih "naroda i rasa")
2. djecu trebaju praviti mlađi muškarci.

Je li nam nepogrešiva Božja Objava milostivo ukazala na to prije pojave genetike, i tako nas sačuvala od neizlječivih groznih genetskih deformacija koje prelaze na naše potomke?

U Bibliji:
- Izabrani narod se strogo opominje da se ne miješa s drugim narodima - često pod prijetnjom smrti
- hvale se i slave starci (Abraham, Josip itd.) koji imaju djecu pod stare dane (sa suprugama/ljubavnicama); Kada starac dobije sina, to se ističe kao vrijedan Božji dar
- najslavniji starozavjetni muškarac Abraham ima 100 godina kada pravi dijete svojoj sestri Sari staroj 90 godina - "jalovici kojoj Bog otvara utrobu".
- žene imaju podređeni položaj, pa stariji muškarci biraju mnogo mlađih žena i sl.
- "prvorođenac" tj. najstariji muškarac, nasljeđuje sve i ima najveće privilegije.

U Izraelu danas svako dijete ima tajni karton s popisom teških genetskih bolesti (ako ih ima). Kada se susretnu budući muž i žena, liječnici uspoređuju te kartone i utvrđuju, poklapaju li se njihove naslijeđene bolesti. Ako da, od braka ništa, jer se rađaju deformirana ili mrtvorođena djeca. Posljedica je to Jahvine zabrane da se "čista krv Izabranog naroda" ne miješa s "nečistim" narodima. Nešto slično se dogodilo i kraljevskim lozama Habsburgovaca i mnogih europskih kraljevskih loza. Nastala je degeneracija i ludilo, jer nisu htjeli miješati svoju kraljevsku plavu krv s "nižim pukom".

Procjenjeno je da je skoro polovina patoloških promjena u humanim populacijama uzrokovana različitim poremećajima u strukturi i funkciji nasljednog materijala.
Ljudi koji su pobožno čitali Božanske objave, niti ne sluteći su pridonosili degeneraciji čitavog ljudskog roda, i postali odgovorni za sve moguće potencijalne nasljedne bolesti koje danas imamo u svom genetskom materijalu.

Amiši

Zaostala i nimalo romantična kršćanska fundamentalistička sekta Amiši, razmnožava se unutar bliskih srodnika svoje jadne ksenofobne drugačije-mrzeće "zajednice".
Za razliku od ortodoksnih židova, koji su to također činili, uzimali bliže ili udaljenije srodnike za bračne partnere, unutar svojih zatvorenih grupa, pa su navukli na sebe masu genetski nasljednih boleština "u slavu Jahvea koji im je to naredio", židovi barem danas šalju potencijalne supružnike na DNA testiranje i upozore ih na eventualnu opasnost po njihovu djecu, da se ne žene niti udaju s onima s kojima postoji velika vjerojatnost da će im djeca oboljeti od tih teških bolesti.
Kršćanski Amiši to zabranjuju. Ne dozvoljavaju DNA analizu. Vele da "Bog tako hoće, pa se oni ne bi miješali". Po onoj blesavoj Isusovoj: "Bolje ti je bez očiju završiti u raju, nego sa zdravim očima u paklu" tj. "Bolje s užasnim genetskim bolestima u raj, nego zdrav u pakao".

Zli i dobri

Drugo pitanje koje postavljaju moderna genetska istraživanja se tiče etike i morala, bolje rečeno pojma "zla", koji nam dolazi iz religija. Utvrđeno je da postoje geni, ili nedostatak gena, odgovorni za sklonost nasilnom ponašanju, pijanstvu i sl. Zaslužuje li "rođeni ubojica" vječno prokletstvo u paklu ili spaljivanje na lomači da se pročisti njegova duša? Ili ga treba izolirati i liječiti, kao i svakog drugog bolesnika?
Teolozi se rado nabacuju metafizičkim pojmovima "apsolutnog dobra i zla". Pokušajte navesti neki "konkretan" primjer nečega što je potpuno dobro ili zlo. Čak i najgori zločin može imati dobre posljedice, ili se radi o bolesnom činu, pa se ne može reći da je "čin zao". Dobro i zlo su relativni pojmovi, koji ovise o vremenu, stanju onoga koji to tumači, perspektivi itd. Ujedno se može reći da se čovjek uvijek odlučuje za ono što u tom trenutku drži dobrim. Kasnije može to proglasiti zlom, ali opet misli da je "dobro prosudio". Dobro i zlo su relativni pojmovi. U neprekidnoj su mijeni ovisno o napretku društvenih i drugih znanosti, usprkos religijskom nametanju nekakvog božanskog morala.
Nedavna su znanstvena istraživanja otkrila da se zločesta, lažljiva, svadljiva i nasilna djeca zapravo takva rađaju. Studija američkih istraživača sa sveučilišta u Virginiji pokazala je da će djeca s »antisocijalnim« genima i u slučajevima ako ih usvoje i odrastaju u idiličnim uvjetima skladne i mirne obitelji ponašati zločesto. Ti se geni prenose tijekom više generacija.

Čovjekovo društveno ponašanje (kooperacija, načelo milo-za-drago, ruka ruku mije) također je evolucijska - biološka - tvorevina. Naš "moral" i osjećaj za "dobro i zlo", ima korjene u evolucijskom preživljavanju najprilagođenijih, a ne od nekakvog Boga. Kao i kod drugih socijalnih životinja i zajednica (primati, mravi, pčele, simbioza, "suradnja" kukci-biljke), ispostavilo se, prirodnom selekcijom, da se isplati biti kooperativan, a ne strogo sebičan, kao niti strogo altruističan koji sve daje drugima. Grabežljivci i njihova lovina ostvaruju zajedničku harmoniju, jedno bez drugoga ne mogu. Nema potrebe za Bogom koji daje zapovijedi "da budemo dobri, a ne budemo zli jer će nas On kazniti". Moral i suosjećanje je urođeno čovjekovoj vrsti. Postoji samo civilizacijska nadgradnja tog temeljnog prirodnog morala. Religije daju skroz pogrešne razloge za biti dobar. Tipa: budi dobar pa te neću bacit u pakao, nego u raj.

Postojanje "morala/ljudske dobrote" nije dokaz postojanja Boga

DAWKINS: Mogu li napraviti analogiju? Većina ljudi razumije da je seksualna strast povezana s propagacijom gena. Kopulacija u prirodi vodi reprodukciji te tako prema više genetičkih kopija. Ali u modernom društvu, većina kopulacija uključuje kontracepciju, predviđenu upravo da suzbije reprodukciju. Altruizam vjerojatno ima svoje podrijetlo poput onoga seksualne strasti. U našoj pretpovijesnoj prošlosti, živjeli smo u proširenim obiteljima, plemenima, okruženi srodnicima čiju smo dobrobit željeli podupirati jer su dijelili s nama naše gene. Sada živimo u velikim gradovima. Nismo među srodnicima ili ljudima koji će nam ikada uzvratiti naša dobra djela. Nije važno. Kao i ljudima koji su uključeni u seksualne aktivnosti s kontraceptivima, i nisu svjesni da je motivacija imati bebe, ne pada nam na pamet da je razlog činjenja dobra temeljen na činjenici da su naši primitivni pretci živjeli u malim skupinama. Ali meni to izgleda kao vrlo uvjerljivo objašnjenje odakle dolazi želja za moralom, želja za dobrotom.

Imaju li životinje 'dušu'?


Nedavno je utvrđeno da se geni čovjekolikih majmuna minimalno razlikuju od onih čovjeka (tek par gena), što iste više svrstava u rod (genus) 'homo', daleko od roda gorila i sl. I s ostalim sisavcima, čovjek dijeli veliki dio svog genetskog ustroja. Jesmo li doista toliko uzvišeniji od drugih oblika života kako nam to biblijski interpretatori tumače?
______________
* Kad su čimpanze otkrivene, svrstane su u rod 'Homo' i bile njegovim dijelom nekih 50 godina, sve dok se neki nisu propeli na stražnje noge i to ukinuli. Tek je kasnije (1816., točnije) samo za njih izmišljen poseban rod, Pan, da se ne uvrijede oni koji su mislili da ih je Bog stvorio zadnje pa su, eto, bolji od nekih tamo majmuna.
Ne samo da se ljudi i čimpanze razlikuju u vrlo, vrlo malom postotku svojih genoma (samo 2%), nego su im i evolucije imale vrlo, vrlo sličan tijek. Lanac proteina od kojih se sastoji hemoglobin kod čimpanza i ljudi je identičan. Isto vrijedi i za citokrome c sekvencu koja je također identična.

Čovjek u svojim živčanim stanicama aktivno transkribira oko 24.000 gena, dakle samo 4.500 gena više od običnog crva. Sve to ukazuje da su sva živa bića na ovom planetu jedna velika obitelj.
Čimpanze Bonobo prepoznaju svoj lik u zrcalu (samosvijest), ne komuniciraju primarno vokalno, iako razumijemo neke njihove geste, kao poziv na igru. Dva Bonoba, Kanzi i Panbanisha naučili su rječnik od oko 400 riječi koje mogu koristiti preko specijalne tipkovnice s geometrijskim simbolima), i mogu odgovarati na izgovorene rečenice.
Ono što se današnjim istraživanjima pokušava postići je ispravljanje nepravde prema čimpanzama, i ispravljanje znanstvene netočnosti: čimpanze dijele više s ljudima nego s majmunima. To govore naši genomi, i naši molekularni satovi.
Bilo je pokušaja da se Bonobo uvrsti u rod homo, međutim, znanstvena zajednica je bila podijeljena. Religijski orijentirani su bili protiv...

"Zlatno pravilo" u životinja

Životinje surađuju unutar svog krda, brinu za mlade po cijenu svog života i štite teritorij. Krdo slonova neće opkoliti lavlji čopor i izgaziti ih na smrt dok ne istrijebe i posljednjeg lava iz svoje doline. Kad bi to učinili, i oni bi ubrzo izumrli uslijed bolesti i genetskih defekata, ili prevelikog iscrpljivanja resursa. Postoji i altruizam među životinjama. Jedinke se žrtvuju za "opće dobro" zajednice. Priroda se pobrinula za vrlo finu ali učinkovitu ravnotežu između grabežljivaca i njihova plijena. Ta harmonija traje milijune godina, a dovela je i do pojave čovjeka. Izreka o "ljubljenju svoga neprijatelja" kao da se ostvarila u životinjskom svijetu, ali ne i u ljudskom. O ponašanju čovjeka možete se lako uvjeriti i u crnim kronikama.
Gledajući iz perspektive pojedinca (ega), stvari se čine okrutnima u nemilosrdnoj borbi tko će koga pojesti. Ali ako gledamo iz "više" perspektive, radi se o samoregulirajućem prirodnom procesu, gdje natjecanje promiče veću svijest/složenost organizama, što svijet čini vrlo zanimljivim mjestom za življenje, premda ujedno smrtno opasnim.

Moral nije ništa božansko
(preuzeto s foruma, autora El Ninho)

Moral se razvio kao pozitivni selekcijski faktor života u zajednici i kao takav mijenja se zajedno s tom zajednicom.
Da pojasnim na jednostavnim primjerima.
Šišmiši vampiri nakon vraćanja iz lova davaju dio isisane krvi svojim neuspješnim lovcima i to prvo onima koji su prije davali njima. Razvile su se i varalice.
Kada bjeloglavi supovi nađu strvinu počnu izvoditi "čudne" manevre u zraku da svrate pozornost ostalih supova na njegovo otkriće i želju da ga podijeli s ostalima.

Meni fascinantan primjer razvijenog altruističnog ponašanja je primjer afričkih divljih pasa. Oni se u zoru okupljaju za lov, međusobno se tapšući, ližući, bodreći (kao npr. sportaši prije utakmice) te zatim kreću u strogo organizirani lov. Nakon ulova ide ono fascinantno. Prvo puste da se nahrane mladunci, zatim se najedu lovci koji dio mesa odnesu u jazbine starim, ranjenim i nemoćnim psima te ženkama koje doje svoje mlade. Naravno, dio ide i na "oltar" alfa ženke.
Takav altruizam (pogotovo u teškim prilikama) nećeš naći baš kod svih ljudi.
Interesantno, niti sve zajednice divljih afričkih pasa ne pokazuju takve oblike ponašanja. Tamo gdje nema jake konkurencije većih grabežljivaca (lavovi, hijene, leopardi...) i nužnosti življenja u zajednici, nisu niti toliko razvijeni socijalni i altruistički odnosi.

Znači, ono što mi smatramo moralno ili ljudskim u njihovom ponašanju je samo naša projekcija moralnih vrijednosti koje smo stekli evolucijskom selekcijom uslijed prednosti (nužnosti) života u zajednici. Tamo gdje te nužnosti nema, razvit će se drugačiji oblik moralnosti.
Tigar je najjači predator i nije mu potrebna sigurnost zajednice pa su njegove "moralne vrijednost" bitno drugačije od naših ili afričkih pasa.

I ljudske zajednice se bitno razlikuju među sobom i imaju bitno različite moralne vrijednosti (ne samo kroz povijest).
Negdje je moralno imati više žena ili imati robove ili mrziti crnce, židove..., smatrati žene manje vrijednim, dok negdje nije.

Dakle nema apsolutnog (najboljeg) morala kao niti apsolutne (najbolje) vrste. Evolucijom (biološkom i socijalnom) se sve mijenja, a moral i "duh vremena" posebno brzo.
I još nešto što je nekima teško prihvatiti (čak i ateistima).
Složeni oblici moralnosti su se razvili iz jednostavnog principa davanja i primanja "nešto za nešto", a u konačnici je za dobrobit obaju ili sviju.
Ništa uzvišeno, ništa božansko.

Abiogeneza

Biolozi kažu da njihova disciplina ima pogrešno ime - "znanost o životu". Naime, pojam "život" tek je naš način opisa složenih i organiziranih molekula. Kao što su kod evolucije, sva živa bića "prijelazne vrste" i nema nikakvih živih bića koja nisu u manjoj ili većoj mijeni, tako nema niti čvrste granice između "živog" i "neživog".
Kako je "nastao život na Zemlji"?

Zamislite rani planet Zemlju, prekriven plitkim morem......svaki djelić tog mora ispunjen je organskim i anorganskim molekulama koje svake sekunde stupaju u reakciju....ne pričamo o sto molekula
aminokiselina već o redu veličine 10 na 17-tu, u svakoj sekundi milijardu godina 10 na 17-tu molekula aminokiselina stupa u razne reakcije........mogućnost nastajanja bjelančevina više nije problem, nastajat će svake godine stotine njih i proces će se sve više ubrzavati....ono što je bitno, nije bjelančevina najbitnija za nastanak "života" tj. složenijih molekula, već samoreproducirajuća molekula...RNK....mogućnost da ona nastane je manja od mogućnosti nastanka bjelančevine....ali je i to procjenjeno na jednu molekulu u sto godina....jedna je dovoljna...

Ako to nije uvjerljivo, pomnožimo sve s milijardu Sunaca koja postoje u našoj galaktici Mliječni put, od kojeg vjerojatno svako ima po koji planet, a mnogi planetni sustavi pokazuju mogućnost da imaju planet sličan Zemlji, pa pomnožimo sve sa nezamislivih stotina milijardi takvih galaktika u poznatom svemiru, i sa oko 13 milijardi godina postojanja poznatog svemira, od trenutka "velikog sažimanja" tj. velikog praska. Sasvim dovoljno vremena i prostora za golem broj kemijskih reakcija potrebnih za slaganje složenih molekula, i bazu za kasnije evolucijsko prilagođivanje.
Možda smo mi na Zemlji prvi pioniri inteligentnih bića, a možda je to prije pravilo nego izuzetak.
Otkrića ekstrasolarnih planeta upravo u ovo vrijeme doživljavaju svoj procvat. Možda vrlo skoro doznamo da nismo sami u svemiru.
Vjerovati u božanskog Kreatora u vremenima kada je Zemlja bila jedini planet u svemiru, star tek oko 6000 godina (prema Bibliji) logičan je za tadašnji stupanj poznavanja prirode. No danas, kad znamo da je svemirski eksperiment imao na raspolaganju toliko vremena i toliki prostor, Kreator postaje apsurdan i nepotreban.
Neki kreacionisti pokušavaju igrati na kartu nevjerojatnosti "nastanka života na Zemlji". Njihova pogreška je u tome da polaze od nečega s relativno malom vjerojatnošću i računaju vjerojatnost unazad. To je isto tako besmisleno kao i da ja sad izračunam kako je nevjerojatno da napišem baš u 12 sati, 32 minute i 12 sekundi, 5.12.2017. god., upravo ovu rečenicu koju sam napisao. Nikada do sada, ta rečenica nije bila napisana. Vjerojatnost za to je strahovito malena, a ipak sam to napisao, i nije neko čudo.

Adam i Štef; Isus djevojčica
Ako je Bog uzeo Adamovo rebro da mu stvori partnera "za pomoć", genotip će biti 44XY. Ergo, Adamov partner bio je Štef.
Ako se uplelo božije čudo, čemu onda uopće kemijanje s DNK iz rebra?
Ako je to "samo simbolika", onda je Isus mrcvaren na križu i proboden radi okajanja grijeha od simboličnog para. Valjda je onda i Isus Kris simbolika. Možda je sve simbolika? Ali zašto ljudi ratuju oko simbolika onda?

Ako je Bog začeo Mariju bez muške sperme, onda je Isus klonirana djevojčica, klon Marije.

Činjenica evolucije
Znanstveno dokazana činjenica evolucije unijela je svojedobno velik potres u redove religijskih fundamentalista. Čak i danas postoje pokušaji da se Darwina izbaci iz školskih udžbenika, pokuša omalovažiti njegov ogroman doprinos znanosti i istini, te domišljaju fantastične teorije, ne bi li se nekako spasile neodržive ideje iz biblijskog Stvaranja čovjeka na "sliku i priliku Boga" i životinja odjednom za svagda.

Poricanje evolucije se danas smatra kao nešto u potpunosti kontradiktorno cjelokupnoj znanosti i neuvažavanje fundamentalnih realiteta i činjenica. Eto zbog čega je, usprkos manjkavosti koje su do sada bile otkrivene (posebno 50-ih godina) i činjenice da su one priznate od samih evolucionista-znanstvenika, danas gotovo nemoguće naći bilo kakvu kritiku evolucije u znanstvenim krugovima ili medijima.

Do danas je otkriveno golemo mnoštvo "prijelaznih oblika" koje može svatko proučiti u odgovarajućoj znanstvenoj literaturi. Poricatelji evolucije uglavnom se pozivaju na malen broj svojih favorita (Behe, Denton) i ciljano pogrešno navode prave znanstvenike. Iako još nije potpuno rasvijetljen prvobitni nastanak najjednostavnijih organizama na našem planetu (abiogeneza), znanost je u stanju reći da to (još) ne zna, dok religiozni ponosno ističu da oni znaju i zamjenjuju pojam "ne znam" s pojmom od tri slova "Bog".

Kreacionizam/inteligentni dizajn = religija (ekstremna sekta). Dokaz:

Na sudovima se razlikuje znanost s jedne strane i religiozne pseudoznanstvene priče s druge. Zbog toga su do sada svi sudovi u SAD presudili "da tzv. kreacionizam nije ništa drugo doli religija maskirana u znanstveno ruho".
Kako su suci došli do takvog zaključka? Kratak odlomak sa suđenja ispod daje nam precizan odgovor.
Suđenje se odigralo sada već davne 1981. u Arkanzasu, s jedne strane su evolucijski biolozi, a s druge predstavnici CRS (Creation Research Society). Predstavnik CRS, Harold Coffin (Loma Linda University), je na klupi za ispitivanje.

Pitanje: Za Burgess Shale (nalazište škriljca, geološka formacija u Kanadi sa izuzetno dobro sačuvanim morskim fosilima) se smatra da je staro 500 milijuna godina, ali Vi smatrate da je staro samo 5.000 godina, zar ne?

Odgovor: Da.

Pitanje: Vi tako smatrate zbog informacija iz vjerskih spisa, zar ne?

Odgovor: Točno.

Pitanje: Kad ne biste imali Bibliju, mogli biste povjerovati da je Zemlja stara mnogo milijuna godina, zar ne?

Odgovor: Da, bez Biblije, da.

Poslije ovoga, sucu nije bilo teško zaključiti da je u slučaju kreacionizma riječ o čistoj religiji.

"Logika" kreacionizama (kršćanskih, islamskih, hindu...):

"Dakle Bog je inteligentno dizajnirao ljude, a zatim inteligentno dizajnirao bakterije da nas ubijaju, a potom inteligentno dizajnirao imunološki sustav da nas zaštiti od onoga što je inteligentno dizajnirao da nas pobije, A ONDA je On inteligentno dizajnirao virus AIDS-a koji razara taj naš inteligentno dizajnirani imunološki sustav koji je bio tobože predviđen da nas zaštiti od onoga što je On inteligentno dizajnirao da nas ubije."

Ili je sve gore navedeno "inteligentno" kreirao odjednom, jer kreacionisti negiraju postupan razvoj živih bića?

Evolucija religija?

Religije kradu ideje svojih prethodnika (po kojima onda pljuju), i kemijaju svoje čudne ideje te kreiraju nova apsurdna pravila kako bismo se ulizivali njihovom Bogu da nas nagradi i ne kazni. S druge strane, društva ih prisiljavaju da se pripitome, obuzdaju nasilničko ponašanje, smanjuju im djelokrug aktivnosti jer je štetan. Humanu ulogu preuzimaju sekularna društva, a znanost oduzima postupno sve religijske tvrdnje. Je li to "evolucija religija"? Napredak ili nazadovanje/izumiranje?
One koje duže traju, svakako su se promijenile vremenom. Ali religijaši i crkvenjaci nikako to ne priznaju. Ako je njihova religija doživjela evoluciju, prilagodbu novim vremenima i prostorima, onda njihov Bog nije pravi Sveznajući i Svemogući Entitet, nego prevrtljivac, licemjer, bezvezno laprdalo s ad hoch zapovjedima i propisima kao i Njegovi teolozi. Stoga tvrde da se njihova vjera nikada nije mijenjala, jer ju je Bog osobno ustanovio kakva treba i biti u samom početku i tu nema nikakve (bitne) promjene (niti će je ikada/igdje u svemiru biti).

Evolucija konja


Evolucija kitova

"Je li ono što je moralno naređeno od strane Boga zato jer je moralno, ili je moralno zato jer je to Bog naredio?"
Ako je prvo, onda Bog za moral nije potreban. Ako je drugo, onda moral ovisi o Božjem hiru.
[Platon]

"Moral i etika su zapravo biološke dimenzije jer kad je preživljenje individue postalo daleko veće unutar jedne grupe, nego za samotnjake, onda je trebalo evoluirat mehanizme ponašanja da bi grupa bila koherentna i da bi grupa mogla profitirat svojim zaštićenim životom unutar grupe. Moral je evoluirao prije milijuna godina, jer ga vidimo jako dobro kod čimpanza, dakle puno puno ranije nego što su nastale recentne religiozne i filozofske dogme."
[Dr. Miroslav_Radman]