Bogu na ugodan miris
Žrtvenik od neklesanog kamena
Tada podiže Jošua žrtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu, kao što je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovima Izraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: žrtvenik od grubog kamena, neklesanog željezom. Na njemu bi prinesena Jahvi žrtva paljenica i pričesnica.
Biblijski bog Jahve je bio bog krvi. On (njegovi svećenici) je osnovao religiju u kojoj je svaki hram bio ujedno klaonica i svaki svećenik mesar-koljač. Suludi Bog Jahve je, prema Bibliji, izmislio pravilo da se za neke radnje mogu očistiti klanjem i spaljivanjem kakva žrtvenog jarca, ovna, golubice, ili, ako je vjernik bogatiji, bika ili neke druge životinje.
Židovski teolozi kažu da se u židovstvu radilo o žrtvovanju radi nenamjernih povreda određenih pravila, a ne o okajanju/otkupljenju/pranju namjernih grijeha, kako to tumače kršćanski teolozi.
Na toj pogrešnoj interpretaciji židovskih rituala, nastala je ideja o Kristovoj "žrtvi na otkupljenje grijeha sviju ljudi, iz prošlosti i iz sve budućnosti". Krist je, prema kršćanima, žrtveni jarac, čija nas je prolivena krv oprala pred Bogom (zašto je Bog žedan nečije krvi da oprosti i ne ljuti se više?!).
Bogu su mile zaklane i zapaljene životinje (Jahvi na ugodan miris), a žrtve-paljenice od plodova zemlje nije niti pogledao:
U početku Biblije piše za Evu:
Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati.
Levitski zakonik
I. ŽRTVENI OBREDNIK
Žrtva paljenica
" Ako bi htio prinijeti Jahvi ptice kao žrtvu paljenicu, neka onda prinese grlicu ili golubića. Neka ga svećenik prinese k žrtveniku i, zavrnuvši mu vratom, otkine glavu i na žrtveniku sažeže. Zatim neka mu krv iscijedi žrtveniku sa strane. Neka ga raspori duž obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda neka ga svećenik na žrtveniku sažeže na drvima što su na vatri. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris."
Lev 1,15
" Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi, svećenici, neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane žrtvenika koji stoji pred ulazom u Šator sastanka. "
Žrtva pričesnica
"Ako tko prinosi žrtvu pričesnicu te ako prinosi goveče - žensko ili muško - neka je bez mane što prinosi pred Jahvom. Neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i zakolje je na ulazu u Šator sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi, svećenici, zapljusnu krvlju sve strane žrtvenika. "
" Onda neka ih svećenik sažeže na žrtveniku - žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi. "
"Kad se tele oteli, janje se ojanji ili se kozle okozi, sedam dana neka ostane uza svoju majku. Od osmoga dana može biti primljeno kao paljena žrtva Jahvi. Ne koljite krave ni ovce u isti dan s njezinim mladim.
Meso svih žrtvovanih životinja pripada svećenicima - što je i smisao žrtvovanja životinja "Bogu" - da se svećenički neradnici nažderu najfinijega mesa, kako je to oduvijek bilo:
" Desno pleće od svojih žrtava pričesnica dajte svećeniku na dar. "
" Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namaži resicu desnoga Aronova uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj desnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni žrtvenik naokolo. Uzmi onda krvi što je ostala na žrtveniku i ulja za pomazanje i poškropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela. Tako će biti posvećen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela njegovih sinova."
Izl 29,20
Klanje 22.000 volova i 120.000 ovaca na žrtvu pričesnicu !!!
Posveta Hrama i prve pobožnosti
" Kralj i sav Izrael s njim prinesu žrtvu Jahvi. Kao žrtvu pričesnicu, koju je prikazao Jahvi, Salomon prinese dvadeset i dvije tisuće volova i stotinu i dvadeset tisuća ovaca; "
(2 Ljet. 7,5 8-9) Solomon daje klati sve te životinje u jednom tjednu. To je 845+ životinja na sat, 14+ životinja na minutu, non-stop sedam dana.
Pa opet:
" Salomon prinese tisuću paljenica na tom žrtveniku. "
OSAKATI IM KONJE !
Tada Jahve reče Jošui: "Ne boj se njih, jer ću sutra u ovo doba učiniti te će svi biti pobijeni pred Izraelom; konje njihove osakati, a bojna im kola ognjem spali." (7) Jošua povede na njih sve svoje ratnike ...te ih oni pobiše. Jošua učini kako mu je Jahve zapovjedio: konje im osakati, a kola im ognjem spali.
(Jošua 11,6).
David zarobi od njega tisuću i sedam stotina konjanika i dvadeset tisuća pješaka; ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola; ostavio ih je samo stotinu.
(2. Samuelova 8,4)
David zarobi od njega tisuću bojnih kola, sedam tisuća konjanika i dvadeset tisuća pješaka; ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola, ostavio ih je samo stotinu.
(1. Ljetopisa 18,4)
Ova Božja zapovjed o sakaćenju konja tj. sječenju tetiva na konjskim nogama (hamstrings), krasan je primjer božje milosti opisan u Bibliji. Neprijateljska vojska je već bila pobijena i nije bilo nikakvog razloga sakatiti nedužne životinje. Mogli su ih pustiti na slobodu, ili ubiti na licu mjesta, a ne mučki sakatiti. U Ljetopisima (19,18) biblijski pisac hvali kralja Davida ("slavnog" mitskog Isusovog pretka) da je poklao 7.000 konja nakon što je neprijatelj pobjegao.
David im pobi 7.000 konja !
Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam tisuća konja od bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka; pogubio je i vojvodu Šofaka.
(1 Ljetopisi 19,18)
Pod naslovom "Žrtva", Jahve osobno opisuje postupak klanja životinja i ritualno mazanje svežom krvlju resica svećeničkih ušiju.
"Dovedi zatim junca pred Šator sastanka, pa neka Aron i njegovi sinovi stave ruke juncu na glavu. Onda pred Jahvom, na ulazu u Šator sastanka, junca zakolji. Uzmi junčeve krvi i svojim je prstom stavi na rogove žrtvenika. Ostatak krvi izlij podno žrtvenika.
Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem oko njih, pa spali na žrtveniku. To je žrtva okajnica.
Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave na njegovu glavu svoje ruke. Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome žrtvenik sa svih strana. Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i položi ih na njegove ostale dijelove i glavu. I onda cijeloga ovna spali na žrtveniku. Žrtva je to paljenica u čast Jahvi, miris ugodan, žrtva ognjena.
Uzmi onda drugoga ovna. Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namaži resicu desnoga Aronova uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj desnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni žrtvenik naokolo.
Uzmi onda krvi što je ostala na žrtveniku i ulja za pomazanje i poškropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela. Tako će biti posvećen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela njegovih sinova."
Uvođenje svećenika
"Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleće - jer je to ovan prinesen za svećeničko posvećenje
Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posvećenje i prinesi ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom.
Sveto blagovanje
"Uzmi onda ovna za posvećenje i skuhaj njegovo meso na posvećenome mjestu. Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh iz košarice na ulazu u Šator sastanka. Neka jedu od onoga što je poslužilo za njihovo očišćenje, da im se ruke ispune vlašću i da budu posvećeni. Nijedan svjetovnjak neka ne jede od toga jer je posvećeno.
Ako bi ostalo što mesa od svećeničkog posvećenja ili što od onoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posvećeno."
Posveta žrtvenika za paljenice
Svakoga dana prinesi jednoga junca kao žrtvu okajnicu - za pomirenje. I prinesi žrtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga pomaži da bude posvećen. Sedam dana prinosi žrtvu pomirnicu za žrtvenik i posvećuj ga. Tako će žrtvenik postati presvet, i sve što se žrtvenika dotakne bit će posvećeno."
Svakodnevna žrtva paljenica
"A ovo treba da prinosiš na žrtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez prijekida. Jedno janje žrtvuj ujutro, a drugo uvečer - na ugodan miris, žrtvu u čast Jahvi paljenu.
Od svakoga stada od dvije stotine ovaca sa sočnih izraelskih pašnjaka po jednu ovcu za žrtvu prinosnicu, paljenicu i pričesnicu - vama za pomirenje - riječ je Jahve Gospoda. (16) Sav narod zemlje duguje ovaj prinos knezu Izraelovu. (17) A knez je dužan davati žrtve paljenice, prinosnice i ljevanice za svetkovine i za mlađake, za subote i blagdane doma Izraelova: on neka se postara za okajnicu, za pomirnicu, prinosnicu, paljenicu i pričesnicu za pomirenje doma Izraelova.'
Klanje prvorođenaca stoke je spomen na klanje egipatske djece koje je obavio Jahve Bog
Prvorođenci
(11) "A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca - kako vam se zakle, tebi i tvojim ocima - i kada ti je preda, (12) ustupajte Jahvi prvorođence materinjega krila, a tako i sve prvine što ih tvoja stoka dade - svako muško pripada Jahvi! (13) Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj vrat. A svakoga prvorođenca između svoje djece otkupi. (14) Kad te sin tvoj sutra zapita: Što znači to? - odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuće ropstva. (15) Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je poubijao sve prvorođence u zemlji egipatskoj: prvorođence ljudi i prvine stoke. Eto zato Jahvi žrtvujem svaku mušku prvinu materinjega krila, a svakoga prvorođenca od svojih sinova otkupljujem.
Ovako se objašnjava ritualno klanje životinja na oltarima. To je spomen na Jahvino klanje malene djece da bi omekšalo faraonovo srce (koje je otvrdnuo opet bog Jahve) i pustio biblijske Izraelce iz ropstva (stalno pišem "biblijske Izraelce", jer taj mitski narod nema, naravno, nikakve veze sa stvarnim Izraelcima). Kada se nekom rodi prvo dijete, treba ga "otkupiti" klanjem kakve životinje. I prve magarce treba otkupiti, zaklati kakvo janje. "Ako se ne otkupe, slomi im vrat!" - kaže Jahve bog.
Isus Krist ne osuđuje taj običaj.
Štoviše, on ga ponavlja i podupire u Novom Zavjetu:
"Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, (24) ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar."
"Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. "
Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?"
Lik Isus nije vegetarijanac ni poslije smrti, jede ribe:
Iza ovih riječi pokaza im ruke i noge.
Ali od radosti i začuđenja nijesu oni još uvijek mogli vjerovati. Zato ih upita: "Imate li ovdje što jesti?"
Oni mu dadoše komad ribe pečene i nešto meda.
On uze, i jeo je pred njihovim očima što preostade, dade njima.
Luka 24,43
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. ...poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - ... i da prinesu žrtvu ... : dvije grlice ili dva golubića.
Logika
"Ako krv zaklanih životinja čisti grijehe, onda Isusova krv još više"
Poslanica Hebrejima je jedna od knjiga Novoga zavjeta i Biblije. Premda neki autorstvo pripisuju apostolu Pavlu, većina modernih teologa smatra, da je autor anoniman i nepoznat. U njoj autor pokušava preobratiti židove na kršćanstvo, prodajuči kršćansku teoologiju, koja nema veze sa židovskom.
Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, koliko će više krv Krista - koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu - očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!
Što je krivo, a što pravo žrtvovanje?
"Protiv krivog žrtvovanja"
Ima ih koji kolju bika, = bik je dobar kao žrtva Jahvi
ali i ljude ubijaju; ____ = to nije baš dobro
žrtvuju ovcu, _______ = ovca je ukusna kao žrtva Jahvinim svećenicima
ali i psu vrat lome. ___ = to ne valja Jahvinim svećenicima
Netko prinosi žrtvu, __ = to je pohvalno
ali i krv svinjsku; ____ = svinja je strogo zabranjena !
prinose kad, _______ = Jahvi na oltaru, to je OK
ali časte i kipove. ___ = to nije dobro, jer su to kipovi koji simbolično predstavljaju druge bogove, stranih naroda, tuđih svećenika
Kao što oni izabraše svoje putove i duši im se mile gnusobe njihove, tako ću i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit ću na njih ono čega se plaše._______ = Jahvina božanska prijetnja ako ne žrtvuju stoku samo Njemu i njegovim svećenicima.
Izaija 66,3
Svinjetina
Jahve reče Mojsiju i Aronu: A svinja, iako ima papak, i to papak razdvojen, ne preživa - za vas je nečista.
Apologeti raznih religija vole ponavljati kako je svinjetina opasna zbog trihineloze i drugih nametnika, pa je Jahve dao mudar savjet. No ne spominju da im je zaboravio reći da je dovoljno dobro skuhati ili ispeći meso, pa bi to meso mogli jesti bez ikakvih problema (umjereno naravno). Proglašavanje svinje "nečistom", je vjerska bedastoća. ''Opasnosti od svinjetine'' nisu nimalo veće od drugih domaćih životinja, ovce ili koze ili krave. Ako se jede u umjerenim količinama, izvrstan je izvor energije, proteina i lipida. Muslimani su posebno nabrijani protiv svinjskog mesa i prerađevina. Neki bi radije umrli od gladi ili ubili nekoga tko im nudi svinjetinu. Vjerskom propagandom pokušavaju stvoriti silno gađenje na svinjsko meso, pa ga uspoređuju s mirisom spaljenog ljudskog mesa u požarima. Religije uzmu nekakvu zabranu, tvrde da je to Bog/Allah zapovijedio, i da će ih prekršaj tog blesavog pravila odvesti u pakao, pa ispiru mozgove svoje djece s tim besmislicama. Ujedno su silno ponosni na to svoje pravilo. Njihovi apologeti smišljaju razne lukave prevare i podvale oko toga, uvjeravajući ljude kvazi-racionalnim argumentima, tipa da je svinjetina loša u toplijim krajevima, da svinje imaju neke opake boleštine itd. Sve su to budalaštine. Nema u "Božjim spisima" tipa Kuran/Biblija ništa pametnoga, osim običnih ljudskih mudrolija. Ipak ima više gluparija, praznovjerica i štetnih pravila, koja se nude kao ulaznice za raj i ulizivanje svome Bogu/Allahu. Da ne kažem i poticanja na vjerske zločine.
Svinjetina nije ništa posebno.
Ako jedemo čak i ribe s maslinovim uljem u prekomjernim količinama, doći će do nekog problema.
U prirodnim uvjetima, divlje svinje se valjaju u blatu kako bi se oslobodile parazita, a i zabavno im je. Međutim, kada ih ljudi zatvore u svinjce, za svoju "nečistoću" mogu okriviti samo ljude. Isto tako i pticama blatnjava voda služi za pranje, a prašina za sušenje i čišćenje. Kokoš (ptica) obavlja nuždu posvuda, istu često i pojede. Zašto onda i ona nije "nečista" i zabranjena za konzumaciju?
I ostali religijski prehrambeni propisi i rituali su besmisleni hir primitivnog svećenstva. Morali su nešto smisliti da se razlikuju od susjednog plemena koje ima druge rituale i tabue za svoga Boga.
Sveti Petar ukida taj smiješan židovski propis zato, jer je iznebuha ugledao viziju plahte koja se spustila s neba i Boga koji mu je rekao KOLJI I JEDI sve životinje bez razlike.
Djela apostolska 11,1 - Dj 10,13.
Petrova hereza
Petar nije bio zadovoljan da se vrbuju samo Židovi, jer s njima nije uopće bilo uspjeha. Stoga je počeo pokrštavati nežidove. To se 'pravim Apostolima' nije svidjelo (jer je lik Isus bio protiv toga). Ali Petar im "lijepo izloži" da je u živopisnoj viziji primio poruku od samoga Boga Oca s Nebesa, da se može propovijedati nežidovima i jesti svinjetinu koju je taj isti Bog prije zabranio pod prijetnjama smrti itd.
"Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim."
Petar se opravdava u Jeruzalemu
Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: "Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!" Onda započe Petar te im izloži sve po redu:
"Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. Zagledah se, promotrih je i vidjeh četvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. Začuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!'
Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.' A glas će s neba po drugi put: 'Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.' To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo."
"I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'"
Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: "Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!"
Petar priznaje da su poslanice i ostala pisma teški za razumjeti, ali ipak teško onome koji nešto pogrešno protumači.
U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast. Vi dakle, ljubljeni pošto ste upozoreni, čuvajte se da ne biste, zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti.
Djela apostolska 11,1 (zvana "Djela Apologetska")
Na kraju ove pričice za lakovjerne, likovi apostola koji su se do tada tobože čvrsto držali vjekovnih židovskih vjerskih propisa o hrani i druženju s nežidovima - propisima kojih se i lik Isus strogo pridržavao i zagovarao ih - odjednom su oduševljeni da će se "spasiti" i nežidovi i svinjojedi. Vizija plahte koja se spustila s neba i Boga koji je rekao Petru KOLJI I JEDI sve životinje odreda, bila im je nevjerojatno uvjerljiva. Vjerojatno su odmah zaklali kakvog odojka i oduševljeno se najeli šunke, kotleta, špeka i čvaraka po prvi put u životu, jer im je to Petar reko. Teolozi nas uvjeravaju da je Petrova hereza (jedenje svinjetine, ukidanje Sabata, ritualnog obrezivanja i brdo izmjena židovskih vjerskih propisa i rituala), protekla u prijateljskoj atmosferi i dogovoru s Isusovim apostolima koji su u Jeruzalemu imali svoje bogosluženje u sinagogi. Budući da vrlo dobro poznajemo način kako se religiozni grčevito drže svojih ideologija i teško odstupaju za milimetar, ovo prijateljsko i hitno mijenjanje židovskog Zakona i jedenja zabranjene svinjetine stvarno je pričica za naivce. Mnogo vjerojatnije je da je kršćanstvo bila potpuno nova religija, koja je kao takva bila i ostala u kontradikciji sa židovstvom, po svim svojim tezama. Ali pavlinistima/njihovim nasljednicima, koji su pisali Djela apostolska, bilo je u interesu prikazati sebe u sjajnom, pomirljivo-pobjedničkom svjetlu.
Božja naredba "KOLJI I JEDI", spominje se na dva mjesta:
1. Dj 10,13
Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju. U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. I glas će mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!" Petar odvrati: "Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto". A glas će mu opet, po drugi put: "Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!" To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.
2. Dj 11,7
Začuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!'
Sveti Petar usput definira "namjenu životinja":
"Oni pak kao nerazumne životinje, po naravi rođene za lov i istrebljenje, pogrđuju što ne poznaju. Istim će istrebljenjem i oni biti istrebljeni;
Biblija je propaganda parazitskog odnosa čovjeka prema prirodi iz koje je potekao. Bog mu je dao "vlast" nad svim životinjama (bez duše) da ih može istrijebljivati ne samo za hranu, već i za lov. Isti lik zapovijeda ljudima da "se množe i napune Zemlju, te je sebi podlože". Prirodu je Bog dao na poklon čovjeku da je iskoristi. Taj parazitski odnos prema Zemlji može imati posljedicu samo jedno: totalno iscrpljenje svih resursa i borbu oko ostataka. Kada se i to iscrpi, morat ćemo na Mars. To je način kako djeluju najgore parazitske vrste. Iscrpu do kraja svog domaćina i traže novu žrtvu.
I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!"
" Plodite se i množite i zemlju napunite. Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. "
"A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi! "
Bivši izrađivač šatora - Pavao - nije dostojan zvati se apostolom, ali se potrudio više od svih njih!!!
Kako povjerovati čovjeku koji je bio ubojica i proganjao prve kršćane-vjernike, a zatim se "preobratio" nakon vizije, uspostavio izravno vezu s Isusom kojeg živog nikada nije sreo i promijenio sve što je Isus naučavao, nazivajući apostole, a posebno Petra, licemjerima?
Pavao priznaje:
Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju.
Ali sve okreće u svoju korist i tvrdi da se potrudio više nego svi pravi apostoli zajedno.
Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. (11) Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.
"Da svećenici nisu voljeli jesti ovčetinu, jaganjci nikada ne bi bili žrtvovani bogu. Ništa nije nošeno u hram što svećenik ne bi mogao upotrijebiti, i uvijek je bilo tako da je bog želio upravo ono što su njegovi 'posrednici' željeli."
[Robert G. Ingersoll]
|
